Naime, talibani su ponovo preuzeli vlast u zemlji, a to je bilo zeleno svjetlo brojnim Afganistancima da počnu bježati iz svoje zemlje, koja nikako da pronađe svoj mir.

Hiljade su, desetine hiljada, teških sudbina afganistanskih žena i njihove djece. Veliki broj tih sudbina mogli ste pročitati u romanima poznatog afganistansko-američkog pisca, Khaleda Hosseinija.

Žene "obilježene" i nakon silovanja

Silovanje u Afganistanu uglavnom je nedovoljno prijavljeno od strane žena. U mnogim slučajevima žrtva se kažnjava u afganistanskoj kulturi, iako Paštunvali i islamski zakon kažu da silovatelj mora biti kažnjen, a ne žrtva. Prema Afganistanskoj neovisnoj komisiji za ljudska prava (AIHRC), nasilje nad ženama u Afganistanu doseglo je rekordne razine u 2013. godini. Žene se poštuju zbog nevinosti, pa čak i ako žena zatrudni, neobično je da se silovatelj vjenča s njom. Tako je žena sada kažnjena zbog toga što je "nečista". Vlasti takve slučajeve tretiraju kao preljub. Čak i ako žena nije kažnjena, društvo je i dalje odbija kao "nečasnu", dok se nasilnik ne smatra obeščaštenim.

Silovanje u Afganistanu je zločin protiv kojeg se može pravno goniti, ali u praksi se vrlo rijetko prijavljuje zbog neizmjernih rizika s kojima se žene suočavaju ako ga prijave. Žrtve silovanja u zemlji suočavaju se s dvostrukim rizikom da budu izložene nasilju, s jedne strane mogu postati žrtve ubistava iz časti koje su počinile njihove porodice, a s druge strane mogu biti žrtve zakona. Žene također poduzimaju mnogo manjih rizika po svoj socijalni status i svakodnevni život: mogu biti optužene za preljub, zločin koji se može kazniti smrću. Nadalje, porodice ih mogu prisiliti da se udaju za svog silovatelja, što je posebno vjerovatno ako žena zatrudni.

Žrtve silovanja u Afganistanu više su žigosane od silovatelja. Žene koje se siluju mogu i često se kažnjavaju, dok se muškarci rijetko suočavaju sa zatvorom kad su optuženi za silovanje. Žene su često kažnjavane kao "bludnice", te se često nagovaraju da se udaju za svog silovatelja u nadi da će vratiti čast svojoj porodici. To je također učinjeno kako bi silovatelj mogao izbjeći suočavanje s optužbama. 

Sovjetska i talibanska silovanja

U 2012. godini Afganistan je zabilježio 240 slučajeva ubistava iz časti i 160 slučajeva silovanja, ali procjenjuje se da je broj i ubistava iz časti i silovanja mnogo veći i neprijavljen, posebno u ruralnijim područjima, te da su u pitanju hiljade slučajeva.

Tokom afganistansko-sovjetskog rata, sovjetske su snage redovno otimali afganistanske žene. U novembru 1980. dogodili su se brojni takvi incidenti u raznim dijelovima zemlje, uključujući Laghman i Kamu. Sovjetski vojnici kao i agenti KhAD-a oteli su mlade žene iz grada Kabula i područja Darul Aman i Khair Khana, u blizini sovjetskih garnizona, da bi silovali. Žene koje su sovjetski vojnici odveli i silovali, njihove su porodice smatrale 'obeščašćenima' kad su se vraćale kući, te su u potpunosti bile odbačene od društva i svojih porodica.

2015. Amnesty International izvijestila je da su talibani sudjelovali u masovnim ubistvima i grupnim silovanjima afganistanskih civilnih žena i djece u Kunduzu. Talibanski borci ubili su i silovali rodbinu policijskih zapovjednika i vojnika. 

Šokantna svjedočanstva

Marzah, mlada djevojka iz pokrajine Logar, našla je utočište u Kabulu nakon horora kojeg je godinama preživljavala. Tek nakon što je mjesec dana išla na terapiju, mogla je početi govoriti o tomu što je prošla. Rekla je da su ju silovali kad joj je bilo devet godina a onda ju prodali u seksualno ropstvo. Jedino što sad želi je zaborav. "Ne želim se vratiti u svoje selo. Moja će me porodica ubiti. Ja sam im nanijela toliku sramotu", kaže Marzah.

U jednom drugom kabulskom skloništu, Perveen Jan je ispričala priču o tomu kako je preživjela bombardiranje, da bi nakon toga završila u bordelu. U američkom bombardiranju 2001. bila su uništena bezbrojna sela poput njenog. Ona je pobjegla u Jalalabad, gdje je stanje bilo nešto bolje. A onda je nazvala njena majka i rekla joj da joj je našla dobrog mladoženju. No, umjesto da ju čeka udaja, nekoliko sedmica kasnije postalo je jasno da su ju prodali svodniku za 20.000 afganija (265 eura). U sljedeće tri godine kao njeni vlasnici su se izmijenili desetorica muškaraca.

2011. ju je svodnik odvezao na jedan granični prijelaz prema Pakistanu. Tamo je morala plesati polugola, zabavljati bogate muškarce i pružati seksualne usluge mušterijama koje su njenom vlasniku za nju plaćali po nekoliko hiljada pakistanskih rupija. Prošle godine, kad njenog pakistanskog vlasnika nije bilo u blizini, pobjegla je u Jalalabad. Sad je istraumatizirana i ne može govoriti.

Pripremio: Haris Ahbabović