,,Ideologija koja dijeli društvo na dvije grupe, običan narod i korumpiranu elitu, i koja tvrdi da bi politika trebala biti izraz volje naroda.''

Politički populizam je, prema definiciji, ideologija koja nastoji djelovati u interesu najširijih slojeva stanovništva, strogo protiveći se korupciji i svakom vidu zloupotrebe pozicije. S obzirom da porijeklo riječi populizam u prevodu sa latinskog jezika znači narod (populus=narod), to predstavlja usku povezanost sa terminom demokratija. Ipak, najprostije rečeno, demokratija je glas naroda, dok populisti sebi daju za pravu donoseći odluke za koje smatraju da su najbolje za široku narodnu masu. 


Pojam demokratija ima pozitivne konotacije, što nije slučaj za populizam; njemu se, najčešće, pripisuju negativne. Riječ populizam se koristi kako bi se diskreditovali politički akteri s čijim stavovima se ne usaglašavaju oni koji ih prozivaju. 

Populisti se optužuju za davanje lažnih obećanja, nerealnih uvjerenja, jeftinu demagogiju kojom žele pridobiti podršku naroda. 

Ipak, savremeni populistički lideri ne žele da se njihova politika naziva populističkom. 


Savremeni populistički lideri u regionu i svijetu 

Danas se najčešće populizam pripisuje novonastalim političkim partijama, koje se služe raznim potezima kako bi dobili povjerenje i podršku kod naroda. 

Populizam se u savremenom obliku prvo javio u Sjedinjenim Američkim Državama, počev od Čajanskog pokreta (Tea party movement), političkog djelovanja Donalda Trumpa i Barniea Sandersena. Dalje se populizam širio prema istoku i Evropi, od ,,Podemos-a'' u Španskoj, Nationalnog fronta u Francuskoj, do stranke Mire Carera u Sloveniji i Vučićevog SNS-a u susjednoj Srbiji.  Ipak, valu populizma nije se uspjela oduprijeti ni osjetljiva bosanskohercegovačka politička scena. 

Specifičnost populizma je što ima moć da narodu izmjeni stvarnu sliku, naturajući osjećaj ugroženosti, osjetljivosti, mješajući pritom sliku običnog naroda i korumpirane elite koji su zamjenili pozicije, a za šta su se populistički akteri potrudili da to tako ne izgleda. 


Višedecenijski populistički program u Bosni i Hercegovini

Oduvijek je na ovim prostorima postojala izreka ,,Zavadi pa vladaj'' koja se samo vješto krila iza priče o jedinstvu i slozi. Oduvijek su politički lideri nastojali samo još više produbiti neslogu među narodom, a sve vodeći se upravo suprotnim načelima. 

Populizam ovdje postoji više od 30 godina, a njegova glavna osobina je da se ignoriše.

Lideri vladajućih političkih stranaka u BiH, po ugledu na kolege iz drugih zemalja, koriste mantru stvaranja osjećaja ugroženosti, bezizlaznosti i dodatne brige u narodu. 
Stvara se percepcija o ,,drugima'' kao ključnim krivcima za sva nedjela koja su zadesila ovu zemlju i koja je i dalje potresaju. Srpskom narodu su krivi Bošnjaci, Bošnjacima Srbi ili Hrvati i tako u krug. 

Iako je populizam dijeli običan narod i korumpiranu elitu, specifičnost se javlja kod SDS-a. Naime, dok su oni trenutno opoziciona populistička partija u RS-u, na nivou BiH predstavljaju ,,mainstream'' političku partiju; u jednom slučaju predstavljaju elitu, a u drugom se bore protiv korumpirane elite. Jedna stranka istovremeno predstavlja populizam i bori se protiv njega!

Iako po definiciji, populizmom se isključivo koriste manje, političke partije koje su na marginama i koje idu stopama onih većih, vladajućih partija, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj. Zapravo, populizam forsiraju vladajuće političke partije,a tačno je da ih one manje prate i služe se populizmom kako bi preuzeli vladajuću poziciju. 


Na pitanje ko je kriv za krizu u kojoj se nalazi bh. javnost, građani su rekli da sva krivica pada na vlas i političare, što se kosi sa apsurdnošću jer je narod birao tu vlast. A zašto? Jer za vrijeme preizbordne kampanje i na političkim skupovima ,,mažu oči'' pričom o boljem sutra, novim radnim mjestima, svjetlijom budućnošću mladima, a na kraju - bolje je samo njima. 

Novinarka: Semra Šantić