"Za Badnje veče, kad se sve završi, unosi se grana badnjaka i poslije toga prva osoba koja uđe u kuću naziva se polaznikom. Za Božić se ujutro ustaje rano, domaćica postavi trpezu, pomolimo se Bogu i čestitamo jedni drugima Božić”, kaže nam Vanja Tesanović.

Tada dolazi polaznik koji se dočekuje na vratima i jedni druge posipaju pšenicom dok se ulazi.

"Nakon toga toga on (polaznik) mašicama džara po vatri i govori na primjer: Koliko varnica toliko sreće i veselja, koliko varnica toliko parica i slično i onda se sjeda na doručak. Tada se reže i postavlja zaoblica (prase ili janje) ispečeno za Badnji dan i dijeli se-kida pogača u koju se stavlja zrno kukuruza".

Ko nađe zrno kukuruza radit će u njivi, grančica badnjaka-radit će i bit će posla i kovanica-znači bit će para.

“U mom kraju važi vjerovanje da ono što radiš za Božić radit ćeš čitavu godinu, tako da se obično tad uzme nešto učiti ili raditi nešto da bi čitave godine bilo tako. Po običaju se pije crno vino i provodi se u krugu porodice i prijatelja u veselju”, dodaje Vanja.


Jedan od običaja je da se u slamu ili u današnju tzv. improvizaciju slame sakriju slatkiši, orasi, grožđice, a djeca to onda traže i uzimaju za sebe. Ovaj običaj zove se pijukanje.


Sanja Stevanović-Milić navodi da je taj običaj najsličniji onome kod Katolika kada se ostavlja poklon pod jelku.

“U slamu se nekad stavljalo orašasto voće poput lješnika oraha, i koja kocka šećera, no danas u slami djeca nađu što požele kod svojih baka i deka”, objašnjava Sanja i dodaje kako se u Hercegovini uvijek polazniku daju pletene čarape, “i vjerovanje je ako je hladan božićni dan, ako smrzne pečenica bit će rodna godina. Također, u Hercegovini se izvlači od janjeta plećka/ kost i uz doručak se gleda u istu hoće li biti rodna mirna ili burna godina”.


Dijana Peno dodaje kako je i na Romaniji isti slučaj, mada kako navodi, danas je rijetkost sresti da neko zna to tumačiti.


Dragana Knežević podijelila je sa nama priču iz djetinjstva, kako je ona dočekivala Božić.

“Ranije dok sam bila manja deda me je budio u cik zore i nosila sam grančice badnjaka i išla kod komšija (bila sam jedino dijete u ulici tad). Onda bi tu grančicu stavila u šporet i bila je neka pjesmica ne mogu baš da se sjetim kako je išla, nešto kao- Koliko žara, toliko para itd". Svako mi je spremao paketić u kome su bili slatkiši, novac, igračke, garderoba itd.. Dosta godina sam ja bila polaznik, poslije mene je moj pokojni brat bio a sad toga više nema. A ovdje gde sad živim onaj ko poslije ručka uđe prvi u kuću je polaznik”.


Elvira Herić, dodaje kako je čula da se za ovaj dan veže i konstatacija da, ako je "kitan" Božić, odnosno ako je snijeg za Bozić i ako je hladno, da će biti rodna godina. “Nadam se da će ova biti baš takva”.

Gorana Ristić je također sa nama podijelila jedan neobičan običaj, a to je gledanje u med.

Kako nam je objasnila, med se nalazi u posudi i ljudi se ogledaju, ako vidis odraz lika bit će zdravlja, sreće. Ovo je kao neko "čitanje" sudbine.


Nekada, ljudi na selu su živjeli malo zabačenije, pa ako zaveje snijeg polaznik je prva osoba koja pređe kućni prag do malog Božića. Nekada je to komšija ili bilo ko drugi. Danas je, kažu, to prilično moderizovano pa je polaznik unaprijed dogovoren. 


Također, postoji i vjerovanje da će momci i djevojke koji prespavaju na slami posutoj za Badnje Veče usnuti budućeg supružnika.


Vjerujem da se za ovaj praznik veže još običaja, a lijepe i neobične ideje i priče treba dijeliti, jer i suviše je onih ružnih i mračnih, nedoličnih za bilo koju religiju i praznik. Božić je prošao i nadam se da su ga oni koji su slavili obilježili u veselju i zdravlju.





Pripremila: Lejla Trle