“Evo par dana pratim šta se dešava u medijima i na osnovu mog 36-ogodišnjeg psihološkog iskustva i velikog iskustva u radu sa duševnim bolesnicima koji su svaki dan u našim prostorijima nakon izlaska iz pritvora i počinjenog nasilja bilo koje vrste mogu da vam kažem da prvo što se treba uraditi to je da se promijene zakoni. Zakoni koji kažu da normalni ljudi mogu šetati ulicama, a bolesni ljudi se trebaju liječiti, i biti “iza rešetaka” to znači biti čuvani 24 sata sve dok stručni ljudi ne procijene da mogu izaći na ulicu, jer svaki čovjek koji je počinio bilo kakav težak kriminal znači da je opasan, da je recidiv i da može učiniti isto”, govori Dizdarević za Source.ba.

O našem okruženju

"Mi u okruženju imamo  ljude koji su potencijalne ubice, kojima treba samo jedan klik a da za njih i ne znamo, jer nisu nikada učinili ništa loše. Međutim, jedna određena situacija, jedno neadekvatno ponašanje neke druge osobe u tramvaju, trolejbusu, saobraćaju može isprovocirati tu osobu da neadekvatno reaguje", govori Dizdarević. 


Kao rješenje doktorica Jasmina navodi da je preventive najvažnija

“Moramo zakonom zaštiti i zdrave ljude, ali i bolesnike. Bolesnicima omogućiti da se liječe, sve dok se ne izliječe ne omogućiti da izađu na ulicu. Naš zakon se nakon rata promijenio. Mi smo duševne bolesnike apelacijom izveli na ulicu, dali smo im mogućnost da sami rasuđuju o sebi, da sami određuju kad će biti na ulici, kad će biti kod doktora, u nekoj posjeti, kad će nešto uraditi. Prije rata nije bilo tako. Ustanove su brinule o duševnim bolesnicima. I zašto nam se nije događalo ovo što nam se sada dešava. Mi smo sada vezanih ruku. Promjene Evropske unije su nam omogućile da u našoj sredini dajemo za pravo duševnim bolesnicima da se kreću pored nas i da mi ne možemo ništa. Ne kažem da onaj ko se izliječio ne treba da bude na ulici, ali veoma je riskantno govoriti o nekome da neće ponovo počiniti krivično djelo, da neće ponovo recidirati, da neće ponovo ubiti da bi sebe zaštitio”, govori Dizdarević za Source.

Također, naglašava da niakada ne znamo dokle ide ljudski um.

“Ljudski mozak je čudo, kao i psihologija. Nasuprot tome sve druge nauke vam mogu nešto objasniti računarski, ali vi ne možete predvidjeti kako u kom momentu ljudski um reaguje. Ljudski um je kutija zatvorena koja reaguje samo onda kada je izazvana nečim često svoje kolege upozoravam nemojte da se upuštate u razgovor sa duševnim bolesnicima kada vam se čini da je on u najboljem raspoloženju očekujte da će vas povrijediti. Duševni bolesnik, nikada ne znate kad vas vidi kao čovjeka s kojim razgovara ili vas vidi kao životinju koja želi da ga povrijedi i uništi. Zašto se govori da duševni bolesnik ima šizoidne ideje, ima paronoidne i agresivne ideje. Često kažu ja sam to uradio, ubio, zaklao majku zato što mi neki glas išareti da mi hoće naudi”.

O slučajevima poput Edina Gačića


Ono što psihologija govori je da duševni bolesnici i inače kriminalci teških krivičnih djela visokointeligentni ljudi, da oni planiraju sve da znaju sve.

"Može se pretpostaviti da taj čovjek apsolutno prati sve šta se događa, da prati televiziju, medije"


Preporuka za građane

“Moja preporuka kao psihologa bi bila neka svako radi svoj posao, a javnost neka živi kako je  živjela prije. Nemojte da pravimo famu oko toga, neka policija i sudstvo rade”, govori Dizdarević i dodaje da nas trenutno ne treba zanimati koji je plan policije kako da ga uhvati.

“Bitno je da on treba da se uhvati, stavi u zatvor i na liječenje i to je kraj. Šta, kako, gdje to nije za razmišljanje običnih građana, jer ako počnemo tako da razmišljamo pa niko od nas neće izaći na ulicu, niti otići na posao, prodavnicu”.


“Strah je čudna rabota, nekada su u strahu prevelike oči. Mi smo ovo napuhali prije vremena, i stvorili smo strah i gdje ne treba. Mi sad svi mislimo da je on tu negdje oko nas. Ubica je uvijek bilo i bit će ih, kriminalaca i duševnih bolesnika je uvijek bilo i bit će ih uvijek. Dajte da sve obavljamo kako treba, da prepustimo svakoj struci da u ovom poslu hvatanja ubice učini svoj dio posla koliko je naučen, a ja mislim da ima profesionalaca koji tačno znaju šta trebaju da rade i u taj posao se ne treba miješati”, zaključuje Jasmina Dizdarević.

(Lejla Trle)