Međutim, danas je u našem gradu glavna vijest da li treba podržati paradu ponosa koja je najavljena za septembar. Različita su se stajališta mogla čuti, zato ću svu priču o toj paradi ponosa zaustaviti ovdje. To sve govori o našoj selekciji vijesti, o tome šta nam je važnije. Naravno, ne kažem da se o svemu ne treba raspravljati, međutim mnogo je više egzistencijalno bitnijih tema od onih pod parolama "neka ljubi ko kog koga hoće" i slično.

S druge strane su pojedinci koji se bore u svom mikrokosmosu, posebni i drugačiji. Jedan o d njih je i Denis Barta, pobjednik hrvatske inačice takmičenja Supertalenta, ali i prvi registrovani ulični svirač u Bosni i Hercegovini.

Denis Barta rođen je 1998. godine. Sa samo osam dana morao je operisati srce, a kada je imao 40 dana bio je potpuno slijep. Od druge godine bori se s epilepsijom, a u četvrtoj mu je dijagnosticiran autizam.

Denisa ćete često sresti u sarajevskoj ulici Ferhadija, naročito za vrijeme vikenda, ljetnih dana.

Ovog vikenda smo ga također sreli i kao i obično plijenio je pažnju, svirao i bio posvećen svom nastupu. Tu priliku smo iskoristili da porazgovaramo sa njegovim ocem Nebojšom Barta o utiscima nakon pobjede, kao i planovima za naredni period.

Source.ba: Možete li nam reći kakvi su utisci nakon pobjede u Supertalentu?

Neočekivano, Denis je osvojio na takmičenju Supertalent i to mu je otvorilo velika vrata za nastupe, od Sarajeva i ostalih gradova BiH pa do gradova u Hrvatskoj. Bitno je da je Denis od avgusta prošle godine registrovao svoju djelatnost, odnosno registrovan je kao prvi ulični svirač u BiH. Snimio je ovih dana tri pjesme, sprema još jednu u studiju. Ekipa kompozitora koja je radila za Kemala Montena odradila mu je jednu pjesmu, tako da sada treba da uđe u studio da je otpjeva, govori Nebojša i dodaje kako je Denis jedno vrijeme imao dosta virusa, ali sada je dobro i jedva čeka uvijek da izađei nastupa.

To je njegovo pražnjenje, kući rijetko vježba uvijek kaže - ja ću da izađem napolje da vježbam.



Source.ba: S obzirom na to da je šou bio takmičarskog karaktera i da je Denis osvojio i značajnu novčanu nagradu koliko će vam to olakšati period pred vama?

Mi čak nismo ni znali kolika je zarada, jer nismo toliko razmišljali o pobjedu. Mislili smo da je to do nekih 10.000 KM, tako da je Denis odlučio da 5.000 KM da Klajićevoj u Zagrebu gdje se liječe djeca sa posebnim potrebama, a 5.000 KM da da za Roditeljsku kuću u Sarajevu. Kada smo saznali da je to veća nagrada i dalje smo ostali pri toj odluci, a ostatak ćemo sačuvati na njegovom računu, jer njemu treba skoro 20.000 KM na godišnjem nivou za njegove terapije. Tako da sada dvije godine nećemo morati razmišljati da li imamo ili nemamo. Denis za 2. april svira u Karlovcu, a novac iz angažmana će da uplati na račun male Mile iz Rijeke za njeno liječenje.

Denis često nastupa, a dosta tih nastupa su humanitarnog karaktera. On može na svoj način da pomogne. On zbog svog autizma nije svjestan svih dešavanja oko sebe, ali mi smo se sve vrijeme trudili da i on pomaže drugima. Dok je Denis dvije godine skupljao novac svirajući ovdje ljudi su mu pomagali. Denis živi kao podstanar 17 godina, jer smo prodali sve da bismo ga izliječili. Tretmani su svi skupi, mi pokušavamo na sve načine da mu obezbijedimo ono što mu je potrebno. Nagrada još uvijek nije uplaćena, to će vjerovatno biti krajem maja. Tada ćemo biti mirniji što se finansija tiče. Denis je zaista jedna dobrica i kada god kažemo da idemo negdje svirati humanitarno on rado pristaje.


Source.ba: Šta Denis najviše voli svirati?

Denis je svestran, svira sve muzičke pravce. Svira i pjeva između četiri i pet hiljada pjesama. Ja ga uspjerim u pop rock i evergreen, ali on obožava kada krenu narodnjaci. Onda je to pravi dernek. Ja sam isto muzičar, ali meni za jednu pjesmu da bih je „skinuo“ treba nekoliko stari, a njemu treba desetak minuta. Denis zbog njegovog stanja, autizma, ne zna šta znači ono što pjeva. Pjeva ono što čuje. Drago nam je da su ga ljudi prihvatili. Mi smo otišli na to takmičenje prvenstveno da se Denis zabavi, ali i da damo podršku roditeljima čija su djeca slična Denisu.


Source.ba: Kakvi su vaši daljnji planovi za Denisa?

Denis će do kraja oktobra izlaziti povremeno na Ferhadiju da svira, ali će obilaziti i mnoge gradove u BiH, sve dok bude lijepog vremena. Snimit će i šest svojih autorskih pjesama. Također, dobili smo jedan poziv i čekamo potvrdu da od septembra bude u takmičenju „The X Factor“ u Italiji. Već je napravio repertoar odličan koji je prebacio na italijanski.


Denisa podržava dosta ljudi, koliko Vam to znači?

Mi želimo da pošaljemo poruku ljudima da jednostavno nekada u svom okruženju i na ulici ne okrenu glavu od ljudi sa invaliditetom. Neka odvoje nekoliko minuta i stanu sa tim ljudima, pitaju ih kako su. Možda će izgubiti nekoliko minuta svog vremena, ali kad bude pošao vidjet će koliko će mu srce biti punije što je napravio jedno dobro djelo. S druge strane, toj osobi sa invaliditetom to će da znači mnogo više, jer će da shvati da nije sam. To je naša ideja, da malo skrenemo pažnju i na takve osobe, da i oni zaslužuju dio vedrog neba, da ne budu zapostavljeni. Pričamo o nekoj inkluziji, ali to je sve na papiru. Ja nemam n išta protiv ljudi prema ljudima koji su u bilo kom pravcu seksualno opredjeljeni. Danas je u Sarajevu bilo govora o LGBT populaciji i da li oni mogu da uđu u inkluziju, OK, ali šta je sa osobama sa invaliditetom, oni nemaju pravo na inkluziju. Trudimo se da Denis da svoj pokretački doprinos kada je riječ o djeci sa invaliditetom. Poznavao sam dječaka koji je imao jači oblik autizma, ljudi su ga izbjegavali. Ipak, taj dečko danas radi u Houstonu, ima matematiku u glavi. Došli su iz Houstona i cijelu porodicu pokupili. Sada on radi proračune za NASA-u.


Source: Neuropsihijatar iz Splita je komentarisao da kod Denisa nije riječ uopće o talentu, kako ste Vi to prokomentarisali?

Ja sam tom čovjeku neizmjerno zahvalan na njegovoj izjavi. Kada je on to izjavio Denis je bio u polufinalu i tada su ga pitali da on objasni kako to da je Denis dospio do polufinala. Tada prokomentarisao da Denis nije nikakav supertalenat i da on sa svojom dijagnozom ne bi trebao da igdje nastupa. Tog momenta se podigla lavina komentara u Hrvatskoj, i mnogi su tada iz inata glasali za Denisa. Doktori kažu da je autizam neizlječiv. Slažem se s tim, ali mislim da se to stanje može dosta poboljšati radom. To sam dokazao sa Denisom, koji do šeste godine nije znao da sjedi na stolici, bio je agresivan, vrlo malo je govorio.









Pripremila: Lejla Trle