Na današnji dan 1886. godine održane su demonstracije radnika u Chicagu, u čiji spomen je 1. maj proglašen Međunarodnim praznikom rada. Dan rada je jedan od najrasprostranjenijih praznika na planeti i slavi se u preko 150 zemalja svijeta.

U Bosni i Hercegovini godinama je već zastupljeno obilježavanje ovog praznika, međutim posljednih godina čini se kao da se sve svelo na to da li ćemo biti slobodni tog dana, kakvo će vrijeme biti, da li ćemo negdje otputovati. 

Kao da zabravimo da su u BiH mnogim radnicima uskraćena skoro pa sva prava koja im pripadaju.  

Jedna od kategorija, u patrijarhalnom društvu kakvo je uglavnom u bosanskohercegovačkim sredinama, posebno se suočava sa narušavanjem radnih prava. Naravno, riječ je o pravima uposlenica, što svakako ne znači da se ista prava ne krše i prema muškarcima.

Zanimalo nas je koji su to primjeri iz prakse koji govore o ovoj problematici pa smo putem društvenih mreža pokušali doći do "ispovijesti" radnica koje su odlučile sa nama podijeliti u čemu naši poslodavci griješe.

Najviše se javilo žena iz uslužnih djelatnosti, a pri tom su najviše govorile zaposlenice u trgovinama.

Omalovažavanje i ucjene 

Nerijetko su naši radnici, a samim tim i radnice suočene sa pričom - "ako ne želiš ti, ima ko hoće", vođeni tom krilaticom mnogi poslodavci kako su nam uglavnom navodile nameću robovlasnički sistem, koji podrazumjeva neregulisano radno vrijeme, neregulisane radne obaveze. Tačnije, radi se prekovremeno, odgovara se za sve, ali se plaća samo jedna radna obaveza, ne poštuju se dani vikenda, godišnjih, praznika, ne poštuje se vrijeme pauza. 

A. Alić:  Meni je šef smanjio platu za 30 KM, jer je u radnji nasao piće kojem je rok istekao prije nego sam ja počela tu da radim. Odnosno, isteklo je kod prošlog radnika, ali plaća je meni skinuta, pri tome popis robe je urađen netom prije mog dolaska. 

M. Spahić: I ja sam zaposlena u trgovini. Meni nije jasno zašto kupci smatraju trgovce nekim niže klasiranim i neobrazovanim radnicima?  Zašto imaju potrebu da te ponižavaju i da ti ugroze tvoje radno mjesto a prvi put te u životu vide!? Užas.

Reyhana također navodi nezadovoljstvo zbog odnosa klijenata, kupaca prema uposlenicima koji su u tom slučaju nemoćni. 

- Ja sam tako radila u jednom second handu. Puno naroda dolazi jedna "gospođa" uzme neku majicu i čeka kusur - kažem joj kako uopće nije dala novac, tada je počela lavina njenih izjava kako sam ja lopov, da kradem, varam i još mnoge gadosti. Sav narod gleda u mene i sto bih nešto rekla ne mogu doci do rijeci, a na izlazu mi kaže kako mi neće halaliti. Na kraju se naravno ispostavilo da joj je novac ostao u kesi i da zaista nije platila. Narod je čudan, naročito ovaj sa Balkana, uvijek neke predrasude, ali na kraju nije bitno šta ti kaže, već ko ti kaže.


Umjesto uživanja i radovanja, strah za budućnost i osjećaj neizvjesnosti

Kada je riječ o radnim pravima i njhovom narušavanju žene se u određenom periodu nađu u nepovoljnoj situaciji. U periodu života kada saznaju da su trudne umjesto uživanja i radovanja, najčešće osjećaju strah za budućnost i neizvjesnost od iste kada je riječ o poslovnim planovima. 
Nerijetko su mnoge ucijenjene da se ubrzo nakon poroda moraju vratiti na radno mjesto, kako ih ne bi zamijenio neko drugi. S druge strane, ženama koje rade na određeno često ugovori ne budu produženi kada poslodavac sazna da je njihova uposlenica trudna.

B. Ajanović: Nije bitno da li je riječ o trgovini, administraciji, frizerima,... poslodavac čim sazna za trudnoću radnice traži razloge za otkaz, a država je naravno na strani poslodavca pa imaju pravo ugovore davati na mjesec. Naravno čim istekne ugovor uglavnom se dobije otkaz (po zakonu). 

I. Saračević: Čim su šef i poslodavac saznali da sam trudna nisu mi produžili ugovor. Kolegicama produžuju ugovore na određeno do dvije godine, nakon čega po zakonu moraju da ih zaposle na neodređeno. Međutim, skoro pa uvijek nakon te dvije godine one dobiju otkaz, a poslodavac treži nove radnike.

E. D. Krekić:  Mene je gazda zaključao u radnju, nije mi dao da napustim posao dok ne odradim popis robe. A par minuta prije toga mu platila Bog zna čiji manjak i dala otkaz. Policija me izvlačila iz radnje. Prošlo je od tada deset godina i još uvijek se sudimo.

A. Begović: Ne znam da li da pričam o tome kako sam radila od zvjezde do zvjezde i da to nikad nisam naplatila ili o tome da mi je direktor rekao da mi nije dozvoljeno jesti na poslu i sutradan uručio otkaz ili o radu za praznike, oduzimanju od plate za manjkove, istekle rokove itd..


Borba za prava, duga, iscrpna i neizvjesna

Neke od njih su odlučile pobuniti se. Najčešće su pozivali inspekciju, a neke su godinama u sudskim procesima. Uglavnom im smeta što je mali broj onih koji će išta slično pokušati uraditi. Smatraju da bi mnogo bolje bilo kada bi svi učinili nešto konkretno. 

J. G. Ferm: Bila sam trudna,  7. mjesec i ponude mi da potpišem sporazumni prekid ugovora o radu, što sam odbila. - Kažem im vidite da sam trudna, a vidilo se dobro. Na kraju smo završili na sudu. Narod je govorio da sam budala. Šukat se rogatim ne bode. Neki čak okretali glavu od mene. Advokata nisam imala, a nakon sedam godina presuđeno je u moju korist. Vratim se na poso. E onda počinje mobing u pravom smislu riječi. Izdržala sam i to, ali hvala Bogu otvorio mi put i odselila sam se u Švedsku. Borite se za svoja prava. Ja znam da je teško, al' ne dajte da vas gaze ratni profiteri i tatini sinovi.

E. Brkić: Ne znam šta da kazem, ali sve je ovo i zbog nas samih, jer dopuštaju da od nas rade šta god hoće. Doživljavala sam stotine neugodnih situacija, ali to me nikad nije dotaklo i ja to završim raspravom i inspekcijom. Naravno dobijem ili dam otkaz. Zbog tih stvari nikad nisam duže od šest mjeseci ostajala u firmi. Svuda se krše osnovna ljudska prava, a naročito radna.  Od samo radnih sati, vikenda, godisnjeg itd. Čim ima nepravilnosti ja završavam to, sve dok jednom ne nađem ono što je kako treba.


Naravno, ima i pozitivnih primjera

L. Jahić: Radila sam u Avaks-u (prodavnica u tržnom centru) godinu i 9 mjeseci, ostala trudna i naravno nisu mi produzili ugovor. Sada radim u istom tržnom centru u Studio Plus radnji. Svi praznici se postuju. Za Bajram imamo pravo na dva dana, za Božić i Uskrs smo, slobodni, a ne radimo ni za drzavne praznike. Na porodiljskom su mi uplaćivali i dio plate. SVAKA IM ČAST!

 I. Husić: Trenutno smo nas četiri iz firme na porodiljskom odsustvu, u trajanju od godinu dana. Nijedna nije imala zamjenu u momentu odlaska, odnosno svaka je bila sama u tom sektoru i primljene su zamjene dok se mi vratimo. Istekao je i trogodišnji rok za produžavanje ugovora o radu i bez ikakvih zakonskih prepreka je mogao ne obnoviti ga, ali su mi dali ugovor na neodređeno isti dan kad sam rodila. Mjesec dana prije poroda bila sam na bolovanju zbog komplikacija i nisam imala nikakav problem. Direktor je poslao čestitku i kovertu na babine, a za Novu godinu su na vrata donijeli paketiće za djecu. I da, riječ je o privatniku.


Sada smo prenijeli priče žena, ali ne sumnjamo da se sa istim, a možda i težim kršenjima radnih prava suočavaju i muškarci, odnosno sve kategorije radnika u BiH. 

Zabrinjava osjećaj uljuljkanosti naših ljudi, koji olahko prihvataju mobing i mnoge druge probleme sa kojima se susreću, zabrinjava sve slabija misao o radničkom buntu, o udruživanjima, protestima, bar za Praznik rada. Zabrinjava i sve veći odlazak radno sposobnih ljudi. Posljednjih dana mnogo se piše kako će uskoro doći vrijeme kada će poslodavci moliti za poštenog, radišnog i kvalifikovanog radnika. U to je teško povjerovati. Idealno bi bilo da svi prihvatimo dio vlastite odgovornosti. 




(Lejla Trle)