28.4.2020. 20:42
Kad zamirišu somuni sarajevskim mahalama: Mogu li meni dva, ali da su reš pečena
Ramazan je u Sarajevu, ali i drugim bosanskohercegovačkim gradovima skoro pa nemoguće zamisliti bez somuna, a mahale, ulice i trgove u kojima su se smjestile pekare bez redova načičkanim tihim žamorom djece, mladića i djevojaka, radnika,...

Slike su to koje bude sva čula. Mirisa tako znanog peciva, ujedno za mnoge i prvog zalogaja nakon višesatnog posta, dodira vrelih somuna jer takvi su najboji, čežnje za starim majstorima i sjećanjima iz djetinjstva kada je odlazak po somun značio druženje, šetnju i skraćivanje onih "sitnih" minuta do iftara. 

Reći će mnogi somun je tek lepina, komad peciva što utaljuje glad. Reći će oni, koji ne znaju čari somuna pa i oni koji čak ne poznaju čari kombinacije somuna i ćevapa. Reći će da je somun tek pecivo oni koji nisu stajali u redu, birali posebne bošče, cekere od platna, sve jer somun ne zaslužuje ostati u kesi. Reći će oni, koji ne znaju šta je ćejf, koji u svemu pa i u somunu traži poseban odnos. 

Somun je, zamislimo li se, pun simbolike. 

Jednostavno pecivo, so, brašno, voda, germa. Ništa jednostavnije, a toliko slasti, toliko istrajnosti. 
Historijat somuna započinje u srednjem vijeku, a u Bosnu dolaze s Osmanlijama i njihovim kuharima. 

"Zna se da je sarajevski somun jedinstven, a nastao je u Gazi Husrev-begovom imaretu kao hljeb za sirotinju i putnike. Dio njegove jedinstvenosti je i u čurekotu, kojim se posipa. Po somunu se počeo stavljati zbog preporuke poslanika Muhammeda, a. s., koji je za čurekot rekao da je u njemu lijek za svaku bolest osim za smrti". (Mufid Garibija) 

Tradicija posipanja hljeba čurekotom sačuvana je do danas u sarajevskim pekarama i kućama. 
Hljeb za sirotinju i putnike, kakva mu je nekoć namjena bila ostala je ista, bez obzira zavaravali se ili ne usiljenim ifktarskim menijima, restoranskim iftarima načičkanim raznim jelima, čak i pretjerano natovarenim na "instagram" stolove. 

Ipak, somun uz svoju namjenu i dalje ostaje naš, sirotinjski, jedinstven i jednostavan. 

U namjeni, pripremi i primjeni satkana je sva simbolika ovog peciva. Rijetka tradicija koja se opire zaboravu, tradicija neuprljana isuviše kapitalističkim nagonima za profitom domaćeg stanovništva, jedinstven poput svih priča i života onih na čijim trpezama je završavao i završava, jednostavan poput posta. Jednostavan, a snažan poput posta. Najdubokoumnije i "najsavršenije" krije se u jednostavnosti. Jednostavnosti koju je danas teško dokučiti, u svijetu ludila, pohlepe, gladi, ubrzanosti. 




U našoj fotogaleriji pogledajte kako su danas izgledali redovi ispred sarajevskih pekara, danas u vrijeme pandemije i u 2020. kada ništa, izgleda, nije kako jeste i kako bi trebalo biti. 

Fotografije: Izet Tahirbegović
Tekst: Lejla Trle 













NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

SOURCE PRIČE
Source.ba-sva prava pridržana