“Godine su mi donijele iskustvo. Prvenstveno sam dobio zrelost i smirenost u svakom dijelu svog života, privatno i poslovno. Neka tako ostane i niko nije srećniji od mene”, kaže Toni.

Skoro trideset godina ste na sceni. Šta smatrate svojom najvećom pobjedom, a šta porazom?

“Najveća pobjeda je to što sam nakon trideset godina i dalje na sceni, a poraza nema. Svaki pad je novi motiv za dizanje, rad na sebi, guranje naprijed”.

Kome biste, danas, poslije toliko godina i iskustva, poklonili pjesmu “23. prosinac”, sa željom da mu ona otvori put kao vama?

“Mnogo je mladih ljudi, muzičara, koji zaslužuju da im se dogodi jedan takav momenat u karijeri. Neki od njih su, svakako, Jure Brkljača, David Temelkov i Marko Kutlić. Svako od njih svojim talentom, radom i trudom, ali i ponašanjem, zaslužuje jednu takvu pjesmu. Uvijek kažem, a ponavljam i sada – mislim da je odgovornost svih nas, starijih i iskusnijih muzičara, da pomažemo mladima i da im, na neki način, otvaramo vrata. Ne smijemo zaboraviti da smo svi, u nekom trenutku, negdje, od nekoga dobili priliku. To je naša zajednička odgovornost – ulaganje u budućnost muzike”, prenosi CDM. 

Zna se da na koncertima akcenat stavljate na pjesme, glas, zvuk, dobru atmosferu i interakciju sa publikom, a manje na senzaciju i spektakl. Da li je ključ vašeg uspjeha u jednostavnosti, neposrednosti i iskrenosti?

“Tačno. Uvijek sam se trudio da budem i ostanem svoj. Senzacija je ponekad dobrodošla, ali publiku ne možete prevariti. Pjesma, zvuk i atmosfera, na kraju, uvijek pobjeđuju. Publika je ta koja, nakon koncerta, određuje da li je i koliko koncert bio spektakularan, a ne kampanja i najave koncerata”.




(Lejla Trle)