14.11.2020. 17:55
Ahmethodžić: Internet može biti oružje kojim umjetnost lakše i brže dolazi do ljudi
Mladi sarajevski pisac Adis Ahmethodžić koji je javnosti poznati kao autor zbirke poezije "Sarajevski John Doe" nedavno
je izdao i svoju novu knjigu. Svjetlo dana ugledala je i njegova druga knjiga pod nazivom "Dunjaluk".
U razgovoru za Source.ba Ahmethodžić ističe da njegova nova knjiga, kao i prethodna predstavlja rezime rada na blogu i web stranicama.
- Sakupio sam kratke priče koje su u tom periodu pisanja ljudima bile drage i nešto im značile, želeći da na taj način zaokružim pet godina aktivnog rada na svim tim platformama. Time sam nekako i završio to prvo poglavlje života koje pamtim po alijasu Sarajevski John Doe, a budući rad planiram voditi u nešto drugačijem smjeru - kaže mladi autor.
Ahmethodžić naglašava da je knjiga zamišljena kao jedna mala kolekcija uspomena i neki vid zahvale ljudima koji su sve te priče gurali i gradili sa mnom.
- "Dunjaljuk" govori o ljudima koje sam sretao, pričama njihovih života koje sam tako usput na kafama iI u druženjima hvatao. Ima tu I nekih mojih autobiografija, nekih potpuno izmišljenih priča a vala I nekih na pola ispričanih. Svega po malo - kaže naš sagovorinik.
Adisova nova knjiga nosi naziv "Dunjaluk", pojašnjavajući naslov autor tvrdi da je i sam sadržaj knjige takav.
- Nema velike pompe i misterije, sve se svodi na emociju i stvari koje se svakom od nas u svakom od naših dana mogu desiti. Zato mi se ime Dunjaluk činilo sveobuhvatno. A nezahvalno je govoriti o svojoj knjizi I reći da li je treba čitati ili ne, to je sve na kraju nekakav subjektivan dojam. Ali tu su svakako moja facebook i web stranica Sarajevski John Doe, pa ja ljudima uvijek kažem da tu svrate i pogledaju šta sve ima, pa tek ako im se to što vide svidi, imam obraza da preporučim knjigu - kaže on.
Recenziju "Dunjaluka" radila je bh. spisateljica Nura Bazdulj-Hubijar, a mladi autor ističe da je imao mnogo sreće u dosadašnjem stvaralaštvu.
- Mnogo sam sreće imao u ovom što radim. Toliko da nekad ni sam ne vjerujem da se sve ove stvari zaista i dešavaju. Od mog skromnog pokušaja pisanja na blogu do ovog danas, imao sam i sreću I privilegiju da me podrže i ohrabre neka bitna imena, ljudi koje poštujem i kojima se divim, a možete i sami pretpostaviti koliko takve stvari znače nekom ko tek počinje i ko u osnovi nema ni nikakve kvalifikacije niti osnove da se time bavi. Neprocjenjivo je, zaista. Pamtim i poštujem svakog ko me je ikad, makar lijepim riječima, pogurao - kaže Ahmethodžić.
Također, on se osvrnuo i na ljude koji prate njegov rad.
- Rad kroz blog i društvene mreže mi je pokazao da je dosta raznovrsna skupina ljudi koja u tome što pišem pronalazi nešto vrijedno svog vremena. Ima tu dosta ljudi koji su van Sarajeva i Bosne, dosta onih kojima ovi krajevi nedostaju i nešto znače, pa se valjda u fragmentima tih priča nekim dijelom pronađu. Sretan sam što mogu reći da sam imao priliku od mnogo ljudi primiti poruke podrške i ljubavi, a posebno sretan zbog toga što je tu bilo mnogo raznovrsnih ljudi, različitih poziva i životnih doba - kaže Adis.
Kažu da je knjiga čovjekov najbolji drug, ali danas živimo u užurbanom vremenu u koje je čitanje ostalo po strani. Međutim, autor ističe da kada se zavoli čitanje, teško se toga odreći.
- Ritam života kojim danas živimo je specifičan. Čini mi se da se nikad nije negdje više žurilo a nikad na manje mjesta stizalo. A u takvom je jednom ritmu teško imati vremena za redovno čitanje. I ja koji u tome izuzetno i iskreno uživam, sa svakom novom godinom ovog „odraslog“ života, sve teže nalazim vremena da se onako kako to prava književnost i traži, posvetim i predam. Ali opet koliko toliko uspjevam. Čita se i danas, naravno. Mnogo je ljudi koji su svjesni da ništa ne gradi um i karakter tako dobro kao književnost i umjetnost, i teško se od toga odviknuti, jednom kad se zavoli - pojašnjava Ahmethodžić.
Govoreći o književnosti u specifičnom vremenu, Ahmethodžić ključ opstanka vidi u sposobnosti prilagođavanja.
- Valjalo bi pratiti tok vremena u kojem se živi. Evolucijski i darvinovski gledano, preživi i uspije samo onaj oblik života koji se najbolje prilagodi vremenu u kojem se nalazi, pa bi se reklo da to isto vrijedi i za umjetnost. Književnost u formi štampane knjige svakako je manje prisutna nego što je bila u vremenu prije interneta, ali se književnost može graditi i kroz druge forme i živjeti na druge načine. Moj improvizovani književni put je krenuo i sagrađen je na internetu i digitalnom svijetu, a moje dvije knjige došle su tek kao posljedica i rezultat godina pisanja i rada upravo na digitalnim platformama tako da, na svojoj sam koži osjetio kako internet može biti i oružje kojim se taj vid umjetnosti može da lakše širi i brže dolazi do ljudi - zaključuje Ahmethodžić.
Novinar: Nermana Crnčalo
Foto: Hamid Jamaković