Bob-staza na Trebeviću, jedan od brojnih olimpijskih objekata koji su devastirani ili potpuno uništeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, još čeka na rekonstrukciju.

Mnogo priča oko obnove objekta čija je izgradnja trajala od 1. juna 1981. do 30. septembra 1982. godine ispričano je u postratnim godinama, no staza još čeka na ozbiljnije “hirurške” zahvate.

Inspekciju staze koja je duga 1.570 metara još 2002. godine obavili su stručnjaci koje je angažovala FIBT-a i FIL-a (Svjetska bob i skeleton federacija), a uprkos ratnim razaranjima staza na Trebeviću tada je dobila jako dobre ocjene. Stručne osobe su boravile u trodnevnoj inspekciji zbog kandidature Sarajeva za Zimske olimpijske igre 2010. godine.

Dvojica stručanjak procijenila su tada da bi za sanaciju staze bilo neophodno izdvojiti između 15 i 17 miliona švicarskih franaka. Da li bi i koliko bi rekonstrukcija bob i sankaške staze bila isplativa, pitali smo Senada Omanovića, predsjednika Sankaškog saveza Bosne i Hercegovine, koji je na Olimpijadi 1988. godine u Kalgariju bio sankaš reprezentacije bivše Jugoslavije.

– Na samom početku važno je kazati da je staza na Trebeviću nakon Olimpijade 1984. godine bila jedini olimpijski objekt koji je bio stopostotno iskorišten. Svake godine nakon ZOI-ja Sarajevo je bilo u kalendaru za trke Svjetskog kupa u bobu, u sankanju i u skeletonu, kako u seniorskoj tako i u juniorskoj konkurenciji – prisjeća se Omanović najboljih vremena staze na Trebeviću čija se polazna tačka nalazi na 1.108,5 metara nadmorske visine.

Gledano s finansijske strane, Omanović tvrdi kako bi se itekako isplatilo uložiti u obnovu staze. Interesa za takmičenja i treninge na stazi koja sadrži sve elemente modernih staza, uprkos činjenici da je izgrađena prije 37 godina, ne bi manjkalo, a novac uložen u sanaciju ubrzo bi se počeo vraćati.

– O tome koliko je rekonstrukcija staze važna najbolje govore sljedeći podaci. Recimo, takmičara u sankanju i seleketonu u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji ima oko 400, te još 160 bob-posada. Ovo govorim zbog činjenice da se svako korištenje staze plaća, kako za trening, tako i za takmičenje. Samo jedno spuštanje za bob-četverosjed košta 80 eura, za bob-dvosjed u prosjeku oko 50 eura, a od ove godine imamo i bob-monosjed. Cijene za sanke i skeleton su oko 25 eura – objašnjava Omanović, te naglašava da takmičari samo dnevno obave najmanje tri vožnje.

Primjera radi, na stazi u Innsbrucku godišnje se obavi i do 32.700 vožnji.U prilog stazi na Trebeviću ide i činjenica da se većina trka Svjetskog kupa održava u Evropi. U prošlosti, dok je staza bila u funkciji, mjesec prije trka Amerikanci i Italijani su boravili u Sarajevu.

– Naša staza je i dan-danas jedna od najboljih na svijetu, što potvrđuje i inspekcijski izvještaj koji je urađen u aprilu 2002. godine prema kojem naša staza apsolutno odgovara svim najmodernijim stazama u svijetu urađenim do 2002. godine, te da su profili krivina ne dobri ili odlični već izvrsni. Ekperti FIBT-e i FIL-e su naveli i da je staza tehnički iznimno brza i teška, ali i jako sigurna, te da na njoj nikada nije došlo do većih ekscesa ili ne daj Bože stradanja sportista – rekao je Omanović.Iako su u njenu konzervaciju od rata uložena tek minimalna sredstva, predsjednik Sankaškog saveza BiH kaže da problemi postoje.

– Bob-stazom tokom ljetnih treninga ne možete proći. Imamo problem da osiguramo stazu kada imamo goste. Dolazile su nam u dva navrata selekcije Slovačke i Turske, a na trebevićkoj stazi u modifikovanim sankama trenirale su i reprezentacije Slovenije i Poljske, dok nam se za sljedeću godinu najavila juniorska reprezentacija Njemačke – ističe Omanović, te pojašnjava da bi staza u bh. prijestolnici u prvoj fazi trebala biti domaćin ljetnih trka Svjetskog kupa:

– Staza je sada u funkciji 12 mjeseci, više ne zavisi da li je ljeto ili zima. Ne zavisi više ni od temperature jer najmodernije staze mogu držati led i na 15 stepeni Celzijusa,piše Faktor



(Admir Oručević)