Novinari njemačkog javnog servisa ARD proučili su cijene ljetovanja s kojima se pokušavaju privući njemački gosti i zaključili kako su postale paprene: paket-aranžmani za destinacije u Španiji, Grčkoj ili Portugalu ovog su ljeta skuplji za 20-30 posto nego 2019. godine.

Čak se, zaključuju, donedavna razmjerno povoljna ljetovališta u Turskoj, Tunisu ili Egiptu još jedva mogu nazvati jeftinima: ondje su paket-aranžmani poskupjeli preko 30, a negdje čak i 50 posto u poređenju s vremenom prije korone.

Kao što to uvijek biva kad se mijenjaju cjenici, ugostitelji tvrde kako oni nisu ništa krivi: u Turskoj kažu kako je za sve kriva inflacija, hotelijeri u Egiptu žale se na državu koja je po novom zakonu odredila formiranje minimalne cijene.

U turističkim uredima pak svu krivicu svaljuju na zračne prijevoznike i više cijene avionskih karata.

Novinari ARD-a uporedili su cijene stotina letova u omiljena turistička odredišta ovog ljeta i uvidjeli kako su ona zaista značajno poskupjela.

Njemački novinari posebno ističu letove za Hrvatsku i Grčku koji su u prosjeku 16 posto skuplji nego prošle godine. U slučaju Hrvatske ističu i nove cijene od uvođenja eura. Letovi za odredišta u Španiji poskupjela su još više, za dobru četvrtinu.

Još više su, prenosi Deutsche Welle, poskupjele karte za donedavno povoljna odredišta u Turskoj, Egiptu, ali i u Bugarskoj. Pravi luksuz su postali letovi i u inače omiljena turistička odredišta na drugim kontinentima, kao što su Dominikanska Republika ili Tajland.

Prošle godine su zbog korone cijene i leta i smještaja bili još razmjerno povoljni, ali ove godine će nerijetko tamo dvoje ljudi ljetovati za iste novce s kojima su prošle godine ljetovale tri osobe.

Zračni prijevoznici složno tvrde kako ni oni nisu ništa krivi, ali te cijene kerozina i troškovi osoblja… I u ovom slučaju je dovoljno tek pogledati na cijene karata: let za Sharm el-Sheikh u Egiptu ovog ljeta je znatno skuplji nego avionska karta za New York, makar je let preko Atlantika više nego dvostruko duži. Sličnih primjera ima još mnogo. Dakle sve priče da je to rezultat cijene kerozina i osoblja – jednostavno ne drže vodu.

Tu ne treba biti matematički stručnjak da bi se došlo do zaključka kako i zračni prijevoznici, baš kao i mnogi ostali u tom sektoru tek jednostavno “deru kožu” fureštima: cijene karata za omiljena odredišta neuporedivo su veće nego za letove na mjesta koja nisu tako popularna, bez obzira gdje se ona nalazila.

Turističke agencije uvelike su promijenile poslovnu praksu.

Do korone su redovno kupovale velike kontingente avionskih karata do hotela na odredištima iz njihovog kataloga, ali su se žestoko opekle kad je počela korona. Jer avioni su ostali prazni, makar je tur-operator platio mnoge karte i finansijski stradao čak i više nego zračni prijevoznik.

Sad su se naučili pameti i kupuju samo malene kapacitete zračnog prijevoznika, a ako prodaju više aranžmana, kupuju još karata po aktualnoj cijeni. A ona je naravno veća pa je tako i čitavo ljetovanje postalo skuplje.

(Erna H.)