Među zagrebačkim Crnogorcima koji su ga dočekali, prvo među najzvučnijim imenima bilo je našeg čuvenog reditelja, Veljka Bulajića. Dok njegovi vršnjaci među holivudskim kolegama odavno uživaju u zasluženoj penziji, on i dalje snima filmove, a uz to paralelno pomaže u unapređenju odnosa dvije države, još od raspada bivše Jugoslavije.

Kako vam izgleda Crna Gora iz vaše zagrebačke perspektive?


Izgleda mi vrlo dramatično i nalazi se u nezasluženom položaju, s napakovanim problemima, iz kojega se što prije treba vratiti na put ulaska u EU. Činjenica jest da su u ovome trenutku mnogi kulturnjaci zbunjeni, shvaćaju da su brojne inicijative prekinute. Recimo, na području filma, crnogorska kinematografija ima apsolutno kvalitetan kadar interesantnih redatelja i redateljica. Ratko Đurović, Velja Stojanović, Živko Nikolić, Gojko Kastratović, Vlatko Gilić, Branko Baletić i ostali svojim su djelima afirmirali crnogorsku kinematografiju. S njima Crna Gora može u Europi istupiti ravnopravno kao i Hrvatska, s kojom je suradnja onemogućena. Treba je održati da se ne izgube neke ideje, kao što je, npr., bila uspješna suradnja na mom filmu „Bijeg do mora“ hrvatske produkcije. Sada je na dnevnom redu snimanje filma „Danilo“ o crnogorskom knjazu, crnogorske produkcije i redatelja Andra Martinovića, za što sam dao predložak. I to je velika šansa koprodukcije i zajedničkog izlaska u Europu. Lakše nam je pojaviti se na evropskoj sceni skupa s hrvatskom kinematografijom nego samima. Interesovanje postoji i na hrvatskoj strani, pa moramo nastojati da održimo neprekinute korisne veze, ne samo na planu filma i televizije, nego kulturne veze uopšte.


Šta misle o stanju u Crnoj Gori vaši prijatelji intelektualci?

Hrvati koje poznajem iznenađeni su pokušajem perverznog rušenja Crne Gore od strane sadašnje vlasti, kojoj svi predviđaju vrlo kratak rok i totalni zaborav.


Strahuju li ljudi oko vas da bi se žarište konflikta, odnosno nemira s Cetinja moglo preliti na cijeli Balkan?

Strašno je u javnosti odjeknula vijest o eksplozijama, dimu, jurnjavi građana na Cetinju, ulasku helikoptera, i to vojnog, zbog crkvenog ustoličenja. Pravo da vam kažem, sve je to istovremeno izazvalo i smijeh. Događaj je izdaleka imao atmosferu komedije. Nemam afiniteta za taj žanr, ali vjerujem da će uskoro netko napraviti briljantan film o tom proglašenju na koje se doletjelo helikopterom. Možda, zapravo, tragikomediju.


(Amer Mujezinović)