2.2.2020. 9:40
"Volim biti iza kamere, jer znam da sam tako puno produktivnija. Najveći mi je kompliment kada me ljudi prepoznaju po glasu"
Cilj mi je da gledaoci nešto nauče, saznaju, da sačuvam od zaborava neke ljude, historiju o kojoj se nedovoljno zna, koja se ne uči u školama. Ne pravim emisije i filmove kojima je cilj profit i takmičenje, mnogo mi je važnija tv-publika.

Ja volim biti iza, a ne ispred kamere, jer znam da sam tako puno produktivnija. I najveći mi je kompliment kada me ljudi prepoznaju-po glasu. To mi znači da me slušaju, da me čuju. To mi se svakodnevno dešava. Možda je to pogrešan stav, jer televizija stvara "zvijezde", prepoznatljiva tv-lica, ali ovo je moj "vakuf", kaže u razgovoru za Fenu autorica emisija  o kulturno-historijskom naslijeđu i urednica Redakcije dokumentarnog i savremenog programa TVSA Selma Tahirović.

Rijetke su prilike da novinari prave intervjue s kolegama, i za takav razgovor  treba poseban povod, a  u slučaju ovog teksta to su stotine emisija autorice Tahirović koje postaju značajna kulturno-istorijska svjedočenja, dokumentaristika za buduća vremena, priča, edukacija  generacijama koje dolaze, značajna arhivistika TVSA i nešto što, nažalost, rijetko koji mediji u BiH u današnje vrijeme radi, u smislu vlastite produkcije dokumentarnog programa. Stoga se na početku razgovora nametnulo pitanje kako je sve počelo.

- Od početka novinarske karijere 1994. godine, na tadašnjoj TVBiH, shvatila sam da imam poseban senzibilitet za dokumentarne i historijske priče. Nisam ni slutila da će rad na televiziji, koji sam tada vidjela kao privremeni "bjeg od same sebe u ratu", postati moje životno zanimanje.  Još kao student arhitekture, spoznala sam afinitet prema historiji umjetnosti, revitalizaciji i očuvanju kulturno-historijskih spomenika, i vjerovala da ću raditi u nekom Zavodu.

Televizija mi je pružila šansu da sublimiram arhitekturu i novinarstvo i tu svoju misiju očuvanja kulturno historijske baštine pretočim u tv-priču. Shvatila sam i da na taj način mogu uraditi puno više - kaže Tahirović.

Uz opasku kako je kao  i u svakom poslu, prvo morala "ispeći" u njenom slučaju novinarski zanat radeći 13 godina u informativnom programu, da bi dobila šansu da radi ono što voli, sagovornica  navodi da je „Sarajevdisanje“ bio prvi dokumentarni projekt koji je pokrenula i tako je sve počelo.

Onda su krenule druge emisije, serijali, sada ih je već nekoliko stotina u arhivu TVSA.

-Tek  2008.godine TVSA dobiva i Redakciju dokumentarnog programa i mislim da smo u to vrijeme postali prepoznatljivi u medijskom prostoru. Tada započinjem i serijal „Tarih“, koji će ubrzo postati brend TVSA. Upravo bih taj serijal izdvojila kao poseban, jer sam većinu tih priča napisala kući, u svoje „slobodno vrijeme“ , ne kao radni zadatak, nego iz čiste ljubavi. Jednostavno naletim na neku staru fotografiju, priču, toponim i počnem da istražujem. Obično na kraju to bude sasvim drugačija priča od one koju sam započela... To i danas povremeno radim, kad nađem malo prostora, ja uradim neki novi Tarih. Valjda baš zato što tu imam punu autorsku i kreativnu slobodu te su mi priče nekako-najdraže. Davno sam prestala voditi evidenciju, ali mislim da sam do sad napravila oko 300 emisija - nastavlja priču Tahirović o poslu koji, očito je, radi s posebnom posvećenošću i studiozno.

Uz očiglednu  posvećenost  kulturno-istorijskom naslijeđu Sarajeva, BiH, koja čini se prelazi okvire uobičajenog tretiranja teme, u njenim emisijama  uočljiv je  ozbiljan pristup, istraživački angažman, i  autorski senzibilitet Sve to zahtjeva puno vremena ...

- Da, naravno, svaka od njih traži puno vremena, istraživanja, čitanja, pripreme...Ja svaki dan nešto novo naučim. Najviše volim kada se zarovim u prašinu nekog arhiva ili biblioteke. Naša historija je nepresušan izvor i inspiracija. Gotovo da ne postoji spomenik, „čuka“ i mjesto u BiH koje za ovih 26 godina nisam obišla. I najviše volim taj rad na terenu, jer brojni, divni ljudi koje sam upoznala po snimanjima su najveće bogatstvo- kaže Tahirović.

Pojašnjava da su tako nastajale i ideje za druge projekte kao što su serijali „Čuvari tradicije“ o dervišima i franjevcima, koji su je, kako navodi, uvijek fascinirali svojom historijom .

-Počela sam i jedan serijal „Bosnom hodiše...“o ljudima, uglavnom umjetnicima koji su, svako na svoj način bili posebni, karizmatični od Pruščaka, Vancaša, Drljače,  Ladina, Bohorete,  Ćišića... Rađene su bez reditelja, scenariste i najčešće bez (ili sa minimalnim) budžetom. To je zahtijevalo puno kreativnosti i improvizacije i, naravno, presudan, dobar tim ljudi,od snimatelja do montažera - pojašnjava autorica dio posla koji je iza kamere, kojeg gledaoci ne vide i ne znaju koliko je zahtijevan.

Na kraju razgovora kaže  da, nažalost, mnogo je priča koje čekaju „neko bolje vrijeme“ i uvjete.

-Teško je dokumentarne priče ili filmove realizirati onako kako biste željeli, uvijek nešto nedostaje. Kao urednica Redakcije dokumentarnog i savremenog programa najmanje imam vremena za projekte koje volim da radim. Redakcija mora odgovoriti svim programskim zahtjevima od savremenih, obrazovnih, vjerskih do specijalnih projekata, tako da je proizvodnja kreativnih dokumentarnih sadržaja, trenutno, svedena na minimum - kaže na kraju razgovora Selma Tahirović, čije emisije urađene sa senzibilitetom arhitekte i iskustvom novinara su već poodavno postale brend TVSA, a za autoricu kako reče na počeku razgovora su njen 'vakuf'.

(Fena)

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

SHOWMAGAZINE
Source.ba-sva prava pridržana