Ne postoji univerzalno dobro, ono što je za nekoga dobro za drugoga nije. Tako je isto sa običajima. U nastavku teksta bavit ćemo se obredima rođenja, obredima koji prethode rođenju i obredima nakon rođenja djeteta. 

Rođenje djeteta je nešto  što je teško opisati nekome ko nije roditelj, ali kao i svaki novi život slavi se i ulažu se velike nade da će novorođenče imati sretan i zdrav život. Obredi koji se praktikuju tokom i nakon trudnoće su različiti širom svijeta. U nastavku ću prikazati neke od njih.

Mnoga plemena nisu znala uzrok začeća, pa su ga obično pripisivali djelovanju duha nekog pretka ili totemske životinje. U nekim plemenima Afrike smatraju da začeće proizlazi iz miješanja sperme sa menstrualom krvi.
Još od vremena trudnoće roditelji djeteta se podređuju određenim zabranama, kako bi osigurali lak porođaj, napredak, zdravlje i život djeteta. Trudnica, a ponekad i otac djeteta, moraju izbjegavati određenu hranu koja bi mogla štetiti djetetu.
Prilikom poroda mnogo se pažnje poklanja pupčanoj vrpci i posteljici, kao sjedištima dvojne duše djeteta. Jedan od najčudnijih običaja je kuvada; prilikom porođaja muž legne u krevet i oponaša rodilju.

Kod azijskog naroda Miao-cea otac poslije rođenja dvadesetak dana leži u krevetu, a žena se ubrzo nakon poroda brine o njemu i o djetetu. Taj je običaj se naziva Kuvada, a najviše razvijen kod plemena kod kojih je započeo proces raspadanja matrijarhalnih odnosa i formiranja očinskih rodova.
Kuvada odražava težnju oca da na taj način potvrdi svoje učešće u rađanju djeteta i tako osigura pravo na očinsku liniju srodstva.


Gvatemala

Ako dijete nije “htjelo izaći”, uobičajeni lijek je da se ljubičasti luk skuha u pivu i da žena popije tekućinu. Babice vjeruju da je posteljici potrebna “toplina” novorođenčeta te ako se pupčana vrpca presiječe rano posteljica će se povući u grlo i majka će se ugušiti.
U slučaju da se vrpca mora presjeći ranije babica bi zavezala pupčanu vrpcu za majčinu nogu jakim konopom i sa mnogo čvorova kako bi spriječila da se vrati unutra. Ubrzo nakon poroda majka jede slatki hljeb i pije vruću čokoladu. Ostaje u krevetu 24 sata i jedina tekućina koju uzima je topla čokolada i čaj od kamilice.


Niger

U tradiciji muslimana  ženine genitalije ne može dotaći niko drugi osim muža. Babica poštuje taj običaj i umjesto da porodi dijete ona pomaže ženi nudeći joj biljna pića koja će joj potaknuti kontrakcije, posipa bilje preko njenog trbuha i recituje molitve za siguran i brz porod.


Japan 

Prehrana tokom trudnoće je izuzetno važna u Japanu. Trudnice dobivaju shirasu, malenu bijelu ribu bogatu kalcijem. Japanska ishrana je obično vrlo zdrava, ali za vrijeme trudnoće žene vodi se posebna briga za povećanje unosa kalcija. Dnevne prehrane gotovo uvijek uključuju shirasu, rižu, meso i nori (alge).


Peru

Ako posteljica neće sama da izađe stavi se so na ženin jezik.


Angola

Umbundu ljudi ne iznose novorođenče izvan kuće prvih sedam dana jer oni vjeruju da je djetetov život slab i da ga može zadesiti loša sreća.


Malezija

Kada žena krvari poslije poroda smatra se da zagađuje i da je sama zagađena. U isto vrijeme smatra se da je ona i dalje ranjiva na zle duhove, s toga joj se zabranjuje da napušta kuću ili da učestvuje u kuhanj i čišćenju.


Gana

Nakon poroda majka drži noge skupljene ili prekrštene. Ovo se temelji na vjerovanju da će se smanjiti ulazak zraka u tijelo koje može rezultirati krvarenjem ili trajno velikim stomakom.


Bolivija

U Boliviji kažu da ne treba plesti dok ste trudni jer to meže rezultirati time da pupčana vrpca bude omotana oko bebinog vrata.


Indija, Maharashtra; Musti, Solapur

U ovom muslimanskom svetištu uobičajena je praksa da se novorođenče baca sa hrama visine petnaest  metara. Vjeruje se da ovaj ritual jača djecu, daje im sreću u odrasloj dobi, kao i „hrabrost i inteligenciju“. Treba spomenuti da bebe ne padaju  na tlo nego su sljedbenici ovog rituala novorođenče hvataju u velike plahte koje drže skupa.


Pored ovih, nama manje poznatih obreda osvrnut ćemo se i na one koji su nama bliži, na obrede rođenja u islamu i judaizmu.


Islam 

Rođenje; nadijevanje imena

Sedmi dan po rođenju djeteta ono se uzme u naručje te mu se na desno uho prouči ezan a na lijevo uho ikamet, nakon čega mu se daje ime.

Akika je svečanost povodom rođenja djeteta na kojoj se u zavisnosti od materijalne situacije kolje kurban. Ako je muško dijete u pitanju kolju se dva kurnbana, a  ako je žensko kolje se jedan.


Judaaizam

Vjeruje se da duša postoji i prije rođenja i da se samo useli u čisto tijelo bez grijeha. Odmah poslije rođenja žena se odvaja od muža na 7 dana ako je dijete muško, a na 14 dana ako je dijete žensko.
Početak obreda počinje tako što se rođenjem djeteta daje pravo ocu da da blagoslov na čitanje Tore. Obred davanja imena je različit za mušku i žensku djecu. Ženska djeca dobiju ime prve subote nakon rođenja, a muška nakon posebnog obreda koji se zove Brit Milah.


Kako je već napisano običaji su nešto što prati cijelo čovječanstvo. Iz običaja navedenih u prvom dijelu teksta može se vidjeti da se razlikuju od mjesta, plemena i religijske pripadnosti . Koliko god čudni i neobični bili, svi ovi običaji imaju neke racionalno utemeljenje u društvu u kojem se primjenjuju.

U nekim afričkim plemenima roditelji djeteta  koje treba da se rodi podvrgavaju se određenim zabranama i dijetama, a sve to u cilju lakšeg poroda. Ovakvo ponašanje i ovakav odnos prema nerođenom djetetu je svakako ono ponašanje koje je poželjno. 
Dakle, pazi  se od samog začeća na to kakav će porod biti i kako se ponašati da bi sve prošlo u najboljem redu.
                
Sigurno je da ovi običaji imaju utemeljenje u folkloru i da su u nekom trenutku nekome pomogli. Na kraju bitno je da ljudi vjeruju u te običaje, vjeruju da će ako ih budu praktikovali dijete imati sretan i zdrav život zajedno s roditeljima a kada imate vjeru sve je moguće. 



(Mersad G.)