Slavni iranski reditelj Jafar Panahi, dobitnik ovogodišnje Zlatne palme, osuđen je u odsustvu na godinu dana zatvora, javlja iranska novinska agencija ISNA.
Sud u Teheranu osudio je Panahija zbog "propagandnih aktivnosti" te mu je izrekao i dvogodišnju zabranu putovanja i članstva u bilo kakvim političkim ili društvenim grupama, prenosi ISNA.
Panahi je ovogodišnji laureat filmskog festivala u Cannesu, gdje je ovaj 65-godišnji reditelj pobijedio filmom „Jedan obični incident“, pričom o njegovom iskustvu zatvora i državne represije. Iranski reditelj ranije je nagrađivan i na filmskim festivalima u Veneciji i Berlinu, a ove godine je gostovao i na festivalu Cinehill u Fužinama, gdje mu je uručena nagrada Maverick.
U ovom trenutku nije poznato gdje se Panahi nalazi. Prošlog mjeseca bio je na turneji po Sjedinjenim Državama, posjetivši Los Angeles, New York i Telluride kako bi promovirao svoj najnoviji film. Francuska je upravo taj film odabrala kao svoju službenu nominaciju za Oscara, a očekuje se da će se naći u užem izboru za najbolji međunarodni film na svečanoj dodjeli u martu.
Njegov najnoviji film, inspirisan boravkom u zatvoru, snimljen je u tajnosti i uključuje razgovore s drugim zatvorenicima, piše dpa.
Panahi je svoj debitantski film „Bijeli balon“ predstavio u Cannesu 1995. godine, kada je osvojio nagradu za najbolji prvi film. Godine 2010. zabranjeno mu je snimanje filmova i napuštanje zemlje nakon što je godinu ranije podržao masovne proteste protiv vlade i snimio niz filmova koji su kritizirali stanje u savremenom Iranu.
Tada je zbog „propagande protiv sistema“ osuđen na šest godina zatvora, ali je odslužio samo dva mjeseca iza rešetaka prije nego što je pušten uz jamčevinu. Godinu dana nakon izrečene 20-godišnje zabrane snimanja filmova, poslao je dokumentarac pod nazivom „Ovo nije film“ u Cannes — na USB sticku skrivenom u torti.
Godine 2022. uhapšen je u vezi s protestima grupe filmskih radnika, ali je pušten gotovo sedam mjeseci kasnije.
Iranski filmski i kulturni sektor nalazi se pod strogim nadzorom države još od Islamske revolucije 1979. godine, pa reditelji moraju dobiti službene dozvole za snimanje i prikazivanje svojih filmova. Uprkos tome, snažna iranska umjetnička i filmska scena dugo je bila prostor suptilne, a ponekad i otvorene kritike sistema, navodi dpa.