25.1.2022. 13:22
0
Mračna analiza New York Timesa: Rat se izgleda nazire. Pregovori? Možda zaustave sukob na sedam dana
Ruske trupe okružuju Ukrajinu sa tri strane. U Vašingtonu i Briselu postoje upozorenja da će sankcije biti iskorištene ako Vladimir Putin naredi invaziju. Porodice diplomata iz ambasada — i američke i ruske — evakuiraju se iz Kijeva.

Ipak, još uvijek postoje diplomatske opcije i očekuje se da će u narednih nekoliko dana Bidenova administracija i NATO odgovoriti, pismenim putem, na dalekosežne zahtjeve Putina, piše New York Times.

Pitanje je postoji li stvarni potencijal za kompromis u tri različite oblasti: zahtjev Rusije za čvrstim uvjeravanjima da Ukrajina neće ući u NATO; da se NATO neće dalje širiti; i da Rusija može nekako vratiti neku aproksimaciju svoje sfere uticaja u regionu prije nego što je strateška mapa Evrope ponovo nacrtana sredinom 1990-ih.

Najteže pitanje od svih prkosi pregovorima: Putinov zahtjev da Ukrajina preokrene svoj „odnos“ prema Zapadu. To je pitanje nacionalnog sentimenta, a ankete pokazuju da su u godinama od ruskog zauzimanja Krima 2014. godine Ukrajinci više nego ikada željeli da se pridruže zapadnom savezu. Putinovo gomilanje trupa vjerovatno će ubrzati taj trend, kažu američki zvaničnici, a ne preokrenuti ga.

I kao i u svim sukobima koji imaju korijene u Hladnom ratu i njegovim posljedicama, podtekst bilo kojeg pregovora uključuje kako dvije najveće nuklearno naoružane države svijeta upravljaju svojim arsenalima – i koriste ih kao polugu.

Iako još ima vremena da se izbjegne najgore, čak i najviši saradnici predsjednika Bidena kažu da nemaju pojma da li je diplomatsko rješenje, a ne osvajanje Ukrajine, ono što Putin ima na umu. Ruski predsjednik ne gleda na Ukrajinu kao na zasebnu naciju, već kao na zemlju o kojoj se pregovaralo nakon raspada Sovjetskog Saveza. Mnogi koji su imali posla sa Putinom veruju da on sada ima misiju da ispravi tu grešku, čak i ako to znači da rizikuje rat da bi ponovo nacrtao mapu Evrope.

Čak i ako je diplomatija akcija stvarna, niko nije siguran koliko dugo će moći da spreče vojnu akciju. Nekoliko sedmica? Do kraja Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, u teoriji je da Putin ne bi želio da naljuti predsjednika Xi Jinpinga pokretanjem rata koji bi skrenuo pažnju sa velikog trenutka Kine?

Sve potencijalne blokade rješenja ne uključuju Ruse. Ako je suočavanje s Moskvom nekada bilo dvostranački zadatak u Washingtonu, više nije. Čak i prije nego što su kontraprijedlozi Rusiji gotovi, republikanci su koristili tenzije da prikažu administraciju kao nudi “pomirenje”, riječ je izabrana da dočara slike britanskog pristupa nacističkoj Njemačkoj 1930-ih.

Državni sekretar SAD Antony J. Blinken, pokušavajući otupiti oštricu napada, uzvratio je u nedjelju da “bavljenje diplomatijom ne uklanja riječ ‘njet’ iz vašeg rječnika.”

Moguće je da je suština Putina u ovom sukobu jasna: da želi da zaustavi Ukrajinu da se pridruži NATO-u i da dobije garanciju da Sjedinjene Države i NATO nikada neće postaviti ofanzivno oružje koje ugrožava sigurnost Rusije na teritoriji Ukrajine.

Po ta dva pitanja, čini se, ima prostora za trgovanje. Dok Sjedinjene Države kažu da nikada neće odustati od politike „otvorenih vrata“ NATO-a — što znači da je svaka nacija slobodna da odluči hoće li se pridružiti zapadnom savezu — stvarnost je jasna: Ukrajina je toliko korumpirana i njeno shvatanje demokratije je toliko slabo, da niko ne očekuje da će biti prihvaćena za članstvo u NATO-u u narednih deceniju ili dvije.

Po ovome je Biden bio jasan.

“Vjerovatnoća da će se Ukrajina u bliskoj budućnosti pridružiti NATO-u nije velika”, rekao je on na konferenciji za novinare u srijedu, dajući glas prethodno neizrečenoj istini. “Dakle, ima prostora za rad ako on to želi.”

Činilo se otvorenim pozivom da se Rusiji ponudi neka vrsta garancije da je Kijevu deceniju, ili možda četvrt vijeka, članstvo u NATO-u isključeno. Ali Bidenova administracija je povukla crvenu liniju dozvoljavajući Putinu pravo veta na to koje nacije mogu pristupiti NATO-u.

Složenije je pregovaranje o obrnutom problemu: kako Sjedinjene Države i NATO djeluju u Ukrajini. Još od aneksije Krima 2014. godine, Sjedinjene Države i zemlje NATO-a u zastoju su Ukrajini davale ono što Zapad naziva odbrambenim oružjem, uključujući i sposobnost uklanjanja ruskih tenkova i aviona. Taj tok se posljednjih sedmica ubrzao.

Da čujete Putina, to oružje je više uvredljivo nego defanzivno – a ruske kampanje dezinformacija sugeriraju da je stvarni cilj Washingtona da stavi nuklearno oružje u Ukrajinu. Zvaničnici administracije kažu da Sjedinjene Države nemaju takve planove – i neka vrsta sporazuma bi trebala biti, kako je jedan zvaničnik rekao, “najlakši dio ovoga”, sve dok je Rusija spremna da povuče i svoje oružje srednjeg dometa.

Putin je jasno stavio do znanja da želi da obnovi ono što on naziva „sferom uticaja“ Rusije u regionu — u suštini povratak na hladnoratovski poredak, prije nego što su se Bill Klinton i Boris Jeljcin 1997. godine složili da bivše sovjetske države i nacije varšavskog bloka mogao birati da li će tražiti članstvo u NATO-u. Od tada se savez otprilike udvostručio.

Putin također želi da svo nuklearno oružje izađe iz Evrope, iako je to oružje – uglavnom gravitacione bombe koje su uskladištene u Nremačkoj, Turskoj, Italiji i Belgiji – tamo decenijama.

Upitan u srijedu da li će povući to oružje ili će zaustaviti rotacije trupa kroz bivši sovjetski blok, Biden je rekao: “Ne, nema prostora za to.”

Rose Gottemoeller, koja je pregovarala o novom STARTu, posljednjem velikom nuklearnom sporazumu s Rusijom, rekla je u ponedjeljak u Centru za nacionalne interese da su Putinovi zahtjevi djelimično “efekat bijesa” nakon godina u kojima su njegove pritužbe, u njegovom pogled, nikada nije shvaćen ozbiljno.

Dakle, ima li prostora za pregovore? Možda postoji, rekla je Gottemoeller. Ona je napomenula da je Putinu “stalo do sastanka sa Bidenom”, što sugeriše da bi dvojica ljudi, na kraju, mogli da dođu do neke vrste šireg razumjevanja o budućnosti Evrope. Oni bi u najmanju ruku mogli da se pozabave nuklearnim pitanjima oživljavanjem sporazuma o srednjim nuklearnim snagama, koji je Putin godinama kršio, a predsjednik Donald J. Tramp odustao.
 
A Sjedinjene Države su predložile oživljavanje starog sporazuma koji bi ograničio vojne vježbe, propisao koliko daleko od granica trebaju biti i smanjio strah da se “vježba” pretvori u invaziju.

Problem s ovim pristupom je u tome što zvuči kao nastavak vrste mljevenja, postepenih aranžmana koji su obilježili posthladnoratovsku eru. A to je upravo doba koje Putin pokušava da raznese.

Kubanska raketna kriza Redux?

Ako sve ovo zvuči kao problemi stari četvrt vijeka, onda to i jesu. Zbog čega bi svaki novi sporazum s Rusijom, da bi bio zaista efikasan, morao da prihvati rusko okretanje ka sajber oružju koje je teško otkriti. Kao što je Ministarstvo domovinske sigurnosti SAD podsjetilo privatnu industriju tokom vikenda, američka kritična infrastruktura, uključujući električnu mrežu, protkana je ruskim podmetnutim zlonamjernim softverom. Do sada, nijedan nije aktiviran – a kao sredstvo odvraćanja Sjedinjene Države su također umetnule kod u rusku mrežu.

Takvo oružje nije podložno kontroli naoružanja — teško ga je pronaći i nemoguće ga je izbrojati. Ali nijedan sporazum s Rusijom koji ih isključuje neće se baviti stalnim, asimetričnim sukobima koji se svakodnevno vode između dvije zemlje.

A tu je i problem koji je dominirao Hladnim ratom: nuklearne bombe.

U protekloj sedmici, Putin je razgovarao telefonom – ne samo sa svojim starim saveznicima, već i sa liderima Venecuele, Nikaragve i Kube. Neke ruske novinske organizacije rekle su da bi teme mogle biti ono što Putin voli da nazove “vojno-tehničkim” odgovorom na ukrajinsku krizu.

Postojali su nagovještaji ruskih zvaničnika o tome šta to znači: Rusija bi mogla razmotriti vraćanje nuklearnog oružja na zapadnu hemisferu, nadomak američkih gradova. Ako to zvuči poznato, trebalo bi. Bio je to srž kubanske raketne krize 1962. godine, najbliže uništenju svijeta tokom Hladnog rata.

Putinova motivacija je jasna: ako Sjedinjene Države ne uklone svoje oružje iz Evrope – čak i zastarjelo taktičko oružje koje treba izbaciti iz aviona – on je odlučan da američke gradove izloži sličnom riziku. Za sada nema dokaza da radi bilo šta osim da priča. Ali čak je i sugestija oživjela stare strahove.

“Posljednja stvar na svijetu koju bi predsjednik Biden želio je da nas i Rusiju angažuje u nuklearnoj razmjeni”, rekao je Thomas Pickering, veteran hladnoratovske diplomatije koji se smatra dekanom penzionisanih američkih diplomata.

Strah, sada kao i tada, je eskalacija. „Mnogi ljudi su pretpostavili kako bi se to moglo dogoditi“, rekao je Pickering. “Skoro niko koga poznajem nije dao konačan način da to zaustavi kada počne.”


(Admir O.)

0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

Impressum
T:
M:
Marketing
T:
M:
Aplikacije
Mobilna aplikacija
Android aplikacija
Social

Copyright ©2009 - 2015, Source d.o.o.