Zvonko je u razgovoru za Source.ba portal ispričao kako je sve teklo hronološki.

"Ja lično praktikujem da koga god poznajem ili s kim sam surađivao, da odem na sahrane ili dženaze itd. Takav je bio slučaj i s Mladenom. Mi smo drugovali skupa, prijatelji bili, zvali se međusobno 'rođak, rođače'. Osim prijateljstva, skupa smo i gostovali na nekim tribinama, gdje sam ja govorio o unutrašnjoj politici, a Mladen o vanjskoj politici. Onda se desilo to s njim, ja sam bio na sahrani i zapamtio sam mjesto gdje je ukopan. Moram reći da je mlad, nažalost, preminuo. Često sam znao svratiti na njegov grob, te sam nakon tri-četiri godine bio frustriran jer je grob faktički bio propao", prisjeća se Marić.

Dodao je da je bio potresen kada mu nije uspio pronaći grob. 

"Onda sam vidio jednu dasku koja se bila iskrivila, a na kojoj je pisalo Mladen Marić. Potom sam molio ljude koji rade u Pokopu da malo učvrste tu dasku i isprave, jer to nije bio čovjek koji ne vrijedi ništa i koji nije za života neke dobre stvari uradio. Tako su i uradili. Poslije sam kontaktirao ljude u Federalnoj televiziji i javio im za problem. Međutim, budući da se ništa nije dešavalo nakon toga, objavio sam na svom Facebook profilu i onda sam na stotine poruka dobio u svom inboxu ljudi koji žele da pomognu. Čak mi je jedan privatnik nudio da ja samo obezbijedim ulazak za ljude iz njegove firme koji bi sve završili oko groba. Koliko mi je poznato, spomenik je završen nakon što su neki sporazum potpisali sa Federalne i BHT-a", kazao nam je Marić.

Pitali smo ga kako se on sjeća Mladena, te kakav je bio privatno.

"Šalili smo se često, duhovit je bio. Volio je i bio fasciniran Che Guevarom i Fidelom Castrom, i često smo raspravljali i šalili se oko nekih tema. Živio je sam, kao boem...", rekao je u razgovoru za Source Zvonko Marić.

Novinar: Ajdin Balićevac