Njihovo saopštenje prenosimo u cijelosti;

Moje ime je Almir Žiga. Sin sam Ismeta Žige, čovjeka kojeg je Amel Pilav javno prozvao i o kojem je iznio niz neistina. Ovo je prvi put da se obraćam javnosti i nadam se da će biti i posljednji, ali ne mogu prešutjeti sve laži koje su izrečene.

Za početak, želim jasno naglasiti da Amel Pilav ima samo privremeni boravak na adresi o kojoj govori i nije vlasnik objekta. Gospodin koji je, kako ističe, dijete šehida, ima prijavljeno prebivalište u Zagrebačkoj ulici, u šehidskom stanu koji mu je dodijelila država, a u kojem boravi i njegova majka.

Vrlo je važno pojasniti da ne treba biti srušena ploča niti ulaz, već nelegalno izgrađeni zid koji onemogućava pristup našoj avliji. Ranije je na tom mjestu postojao mali zid koji nikome nije smetao, sve dok isti nije proširen do te mjere da se u avliju više ne može ući automobilom.

Kapija o kojoj govori i za koju tvrdi da je u okviru njihove kuće – nije istina. Moj otac im je iz dobre volje dozvolio da urade vanjsku izolaciju na dijelu koji se nalazi unutar našeg posjeda, čime su faktički i fizički došli do te kapije. Svi ti radovi vršeni su dok su moji roditelji bili odsutni, očigledno vođeni logikom “kad se napravi – gotovo je”.

Dana 11.09.2023. godine, došlo je do konflikta kada je moj otac predložio Amelovom puncu da pomaknu zid kako bi se omogućio nesmetan prolaz, čak uz prijedlog da se troškovi podjele. Nekoliko sati nakon tog razgovora, Amel Pilav, osoba visoka preko 195 cm i stara oko 35 godina, presreo je mog oca (tada 68 godina, sa 20 završenih hemoterapija, drenom iz bubrega i stomom), te ga verbalno i fizički napao, uz najgnusnije psovke – i živima i mrtvima.

Moj otac je bio vojnik Armije RBiH tokom cijelog rata i izgubio je sina 1993. godine – mog brata, koji je poginuo sa samo 9 godina, pogođen zločinačkom granatom. Kao dijete šehida, Amel Pilav bi trebao znati šta znači poštovati mrtve, posebno nedužno ubijenu djecu. Moja porodica je, da se zna, civilna žrtva rata.

Agresivno ponašanje nije prestalo. U drugom incidentu, dok su otac i majka iznosili stvari iz auta, Amel Pilav je ponovo prišao mom ocu, psovao ga, bacio ga na pod i pljunuo, uz prijetnje da “više nikad ne smije proći autom”. Dakle, čovjek koji se privremeno doselio, zabranjuje prolaz čovjeku koji je na tom mjestu rođen 1955. godine.

A što se tiče zvaničnih zapisnika u policiji, neka Amel Pilav zahvali bratu svog punca na “zabilježenim” verzijama događaja.

Na kraju, sam si priznao da je sve što si gradio – nelegalno, a još čudnije je to da ti je bivši načelnik rekao da možeš slobodno graditi bez ikakve dozvole. Siguran sam da sadašnji načelnik, gospodin Čengić, nikada ne bi dao takvu preporuku bilo kome.

Amel Pilav, imaš alternativu – državni, šehidski stan u kojem ti je prijavljeno prebivalište. Ako ti nešto smeta, imaš gdje da ideš.

Ovo je prvi i posljednji put da ti spominjem oca – nek mu je vječni rahmet – i mog brata, nedužno dijete ubijeno u ratu. Ti si ih dva puta napao, vrijeđao i psovao, i to govori dovoljno o tebi.