Bosna i Hercegovina ima valutni odbor: svaka konvertibilna marka (KM) koju Centralna banka BiH pusti u opticaj mora biti 100% pokrivena deviznim rezervama, primarno u eurima (ranije njemačka marka). Posljedica:

Nema devalvacije/revalvacije: kurs KM/EUR je fiksan.

Nema „štampanja“ novca: CBBiH ne smije kreirati novac izvan pokrića u rezervama.

Nema klasičnih alata centralne banke: nema kvantitativnog popuštanja, otkupa obveznica, ciljanja kamatnih stopa, aktivnog „hlađenja“ ili „zagrijavanja“ privrede.

Drugim riječima, BiH nema diskrecionu monetarnu politiku. Stabilnost kursa je prednost (niži valutni rizik, povjerenje u valutu), ali je i cijena: ne možete kursom ili kamatama podizati konkurentnost izvoza niti aktivno amortizirati šokove.

Skokovi cijene zlata odražavaju globalni strah i prelivanja kapitala u „tvrdu“ imovinu. Centralne banke širom svijeta zaista povećavaju zlatne rezerve radi diverzifikacije i sigurnosti. No, za BiH to ne mijenja pravila igre: i da zlato sutra ode još više, CBBiH ne može „otkočiti“ kurs niti voditi aktivnu monetarnu ekspanziju – obaveze valutnog odbora ostaju iste.

BiH, prema dostupnim informacijama, raspolaže skromnim zlatnim zalihama (oko 3,5 tone). To je dio ukupnih deviznih rezervi i služi stabilnosti, ali ne otvara prostor za kreativnu monetarnu politiku.

Za razliku od EU, na investiciono zlato u BiH se u praksi često tretmanski primjenjuju dodatni troškovi (PDV/carina u određenim slučajevima), pa ga investitori češće kupuju tamo gdje je poreski tretman povoljniji. Uz volatilnost cijene, zlato je prije osiguranje nego investicija s prinosom – dio „portfelja za miran san“, ne cjelokupna štednja.