Kada su građani i studenti izašli na ulice, nakon što je u padu nadstrešnice renovirane Željezničke stanice u Novom Sadu poginulo četrnaest ljudi i taj broj je kasnije rastao, rijetko ko je mogao zamisliti da će to ugroziti pozicija Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke (SNS).

Oni koji su priželjkivali kraj Vučićeve vladavine bili su uvjereni da će se to dogoditi zbog njegove politike prema Kosovu, odnosno njegovog (ne)svrstavanja u sukobu Zapada i Rusije. Pukotine u tim Vučićevim politikama opozicija je godinama bezuspješno pokušavala iskoristiti.

Oni koji su analizirali prilike u Srbiji, bili su uvjereni da će presudni momenat za pad Vučića biti vanjski pritisak i politika prema Kosovu. Niko od njih nije ni pomišljao na studente.

U par mjeseci studenti su pokvarili planove vlasti i opozicije. Obilazili su Srbiju, pravili skupove, proteste, blokade i budili uspavane sugrađanje, oslobađajući ih straha od režima. Pogubljenost vlasti u slučaju studenata pokazuje se u činjenici da su pokušali kopirati studentske akcije, što je bio autogl. Da se Vučić smije otvoreno svrstati uz Rusiju, ne bi bilo nevjerovatno da, kopirajući studente koji na biciklima idu u Strasbourg, naredi pristalicama da pješke idu do Kremlja.

Endokrinolog u politici

Pogubljenost opozicije, a neki tvrde da dio opozicije radi za vlast, Vučiću daje prostor da od Zapada i Rusije dobija podršku. Opozicija nekad maše ruskim zastavama, a nekad traži pomoć od Brisela. Skup koji su studenti organizovali 15. marta bio je poruka vlastima i opoziciji.

Zato je nova vlade Srbije iznuđeni Vučićev manevar. Za premijera je izabran javnosti malo poznat Đuro Macut, priznati stručnjak u oblasti endokrinologije. Macut je također jedan od osnivača pokreta koji Vučić namjerava da aktivira, a koji bi možda mogao biti neka zamjena za SNS.

Tokom skupštinske rasprave o imenovanju vlade, opozicioni lider Zdravko Ponoš je rekao da je Macut sa svojim referencama dobar za direktora bolnice ili kliničnog centra, ali ne i za premijera. Ponoš je vjerovatno upravu. Ali, to ne znači da će se Macut baviti samo zdravstvom. Mandatar Macut je u ekspozeu naveo da će njegov prioritet biti uspostavljanja normalnog rada škola i fakulteta, a što je suštinski najava obračuna sa studentima i njihovim profesorima koji su u štrajku.

Dokaz da je izabrao stranu je njegovo pojavljivanje u centru Beograda u kampu „studenata koji žele da uče“, a u kome je, prema opoziciji, malo studenata. Samo taj zadatak je previše za nekog ko je život posvetio medicini, jer se Srbija nalazi u stanju narodne pobune i na ivici je sukoba.

Novi i stari ministri: Stanković, Bratina i studenti

Od ove sedmice studenti su počeli blokirati javni medijski servis Srbije, odnosno televizije Srbije i Vojvodine. Od nadležnih traže da mediji rade profesionalno, ili da se ugase. Na udaru je posebno Radio televizija Srbije (RTS), čije prostorije danima opkoljavaju policija i studenti.

RTS je tako postao važna bitka u ratu vlasti i studenata. Čini se da su studenti već odnijeli pobjedu, jer je Macut, ili Vučić, napravio čudan izbor za dva nadležna ministra – obrazovanja i informisanja.

Novi ministar obrazovanja je Dejan Vuk Stanković, koji se kao politički analitičar izjasnio da bi protiv studenata koristio silu. Pored toga, pojavile su se i optužbe da je Stanković kao profesor beogradskog Fakulteta za obrazovanje učitelja i vaspitača seksualno uznemiravao studentice.

Novi ministar informisanja i telekomunikacija je Boris Bratina, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini, koji je izmješten u Kosovsku Mitrovicu. Bratina je javnosti poznat kao član udruženja SNP1389, koje se nedavno udružio sa pokretom Naši. SNP1389 traži „ujedinjenje svih srpskih zemalja“, negira genocid u Srebrenici, želi savez s Rusijom, a Zapad vidi kao oličenje zla. Na društvenim mrežama kruže snimci na kojima Bratina pali zastavu Evropske unije.

Iako neki misle da je Bratina zamjena za iz vlade uklonjenog Aleksandra Vulina i da je to još jedan trik Vučića da privuče desnicu, treba napomenuti da je predsjednik Srbije nedavno rekao da će Macutova vlada nastaviti evropski put Srbije, ma šta to značilo.

Dio ministara je ostao iz prethodne vlade. Ministar vanjskih poslova i dalje će biti Marko Đurić, Ivica Dačić ministar policije, Dubravka Đedović Handanović ministrica rudarstva i energetike, Bratislav Gašić ministar odbrane, Zlatibor Lončar ministar zdravlja, a kulture Nikola Selaković.

Skupovi u Beogradu i Novom Pazaru – dvije politike

Izbor vlade imao je uvod. Iz svih krajeva Balkana Vučić je u Beograd doveo ljude koji su svojom masovnošću trebali pokazati njegovu popularnost. Srbijanski mediji tvrde da su neki plaćeni za dolazak, a objezbjeđena je hrana, piće, koncerti... Ipak, skup od 11. aprila nije Vučićeva pobjeda, jer je bilo daleko manje ljudi nego na skupu 15. marta. U svojevrsnom odmjeravanju popularnosti pobijedili su studenti, ali Vučić je opet pokazao da ima tim koji može okupiti različite ljude.

Treba primjetiti da je Vučić priznao da se dešava raslojavanje u Srbiji i da traži nove glasače. To što je prisutne „zabavljao“ Baja Mali Knindža i što je Milorad Dodik držao govor, pokazuje da Vučić računa na podršku Srba iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Budući da je državljanstvo posljednjih godina dijeljeno Srbima van Srbije, veliki broj glasova na prvim narednim izborima može doći izvan granica. Naziv skupa u Beogradu bio je „Ne damo Srbiju“.

Studenti su, sa druge strane, organizovali još jedan skup. Ovaj put u većinski bošnjačkom Novom Pazaru.

Domaćini su studente srdačno dočekali i desetine hiljada ljudi izašlo je na ulice. Novi poraz za Vučića, odnosno radikalsku i nacionalističku politiku koja je devedesetih godina širom regije širila smrt i razaranje, bili su snimci iz Novog Pazara – mladi koji su rođeni nešto prije nego je Vučić napustio stranku Vojislava Šešelja svakim svojim potezom pokušali su izbrisati podjele.

Da su studenti u tome uspjeli govori i to da nije bilo mnogo reakcija u Srbiji na transparent koji se pojavio u Novom Pazaru, a koji pripisan bošnjačkim „nacionalistima“ i „autonomašima“. Pazarci su na društvenim mrežama pisali da je transparent bio postavljen u blizini policijske stanice.

Macutov zadatak i usamljenost studenata

Macutovu vladu neki vide kao nastavak prethodne. Ono što je on naveo u ekspozeu to dokazuje. Međutim, Macut neke stvari mora hitno riješiti. Studentski protesti traju, iako je Vučić proglasio pobjedu nad „obojenom revolucijom“. Njihovi zahtjevi iz novembra nisu ispunjeni. Slučaj javnog medijskog servisa ukazuju da se lista zahtjeva može proširivati, a ako studenti budu imali uspjeha pitanje je vremena kada će se i druge nezadovoljne grupe priključiti štrajku i pobuni.

Vučić računa da će se protesti ugasiti i da će u jednom trenutku biti održani izbori. Macutov zadatak je da te izbore pripremi, odnosno da vladu vodi do izbora. Na izborima po dosadašnjim pravilima niko nema šanse protiv Vučića, pa je važno pitanje da li će opozicija na njima uzeti učešće.

Ali, suštinski Vučić nema ideju kako da izađe iz pobune koja je počela u novembru. Potpuno je jasno da su stotine hiljada ljudi na skupovima rekli aktuelnoj vlasti da ih ne žele, a što se isto odnosi i na opozicione stranke. Nedostatak lidera protesta omogućuje Vučiću da se održava na vlasti, i da njegova stranka na eventualnim izborima, po aktuelnim pravilima, ima dobar rezultat.

Zato je Vučić pribjegao starom receptu vlasti u Beogradu – izvoz i internacionalizacija krize. Njegov odnos prema Dodiku i napadu na ustavni poredak Bosne i Hercegovine govori da je to još jedna karta u njegovim rukama. Istovremeno, nedostatak jake opozicije u Srbiji daje mu prostor da se stranim silama opet predstavi kao garant stabilnosti Balkana. Nedavno izabrana komesarka za proširenje Evropske unije Marta Kos zagrizla je taj mamac.

Kos je krajem prošlog mjeseca branila pristup Brisela prema Srbiji. „S kim onda da razgovaram..., ...da Srbija ostane na evropskom putu“, odgovorila je Kos na novinarsko pitanje o sastanku sa Vučićem četiri dana nakon protesta 15. marta, na kojima je, prema tvrdnjama učesnika i opozicije, protiv prisutnih korištena neka vrsta zvučnog oružja.

U tom intervjuu Kos je rekla „da ono što od Srbije traže demonstranti i studenti isto je što od Srbije zahtjeva i Evropska komisija“ te da Beograd, između ostalog, mora hitno krenuti u promjene stanja u medijima. To znači da će Bratina biti sagovornik Evropske unije, nakon što je četnički vojvoda Andrija Mandić ranije postao prihvatljiv na putu Crne Gore ka Briselu.

Šutnja Zapada o protestima u Srbiji raduje Kremlj. Vučić je FSB uključio u istragu o navodnoj upotrebi pomenutog zvučnog topa. Rusi su zaključili da ništa slično nije korišteno 15. marta. Rusija nije u potpunosti zadovoljna politkom Vučića, pa koristi prilike da bi mu se još više približi.

Studenti nisu natjerali Brisel da im se približi. Čini se da Brisel na Balkanu opet bira vođu ispred građana. Usamljenost studenata pomaže Vučiću. To što ih Vučić nije slomio za gotovo šest mjeseci govori o padu popularnosti političara koji trinaest godina vlada Srbijom uz pomoć Zapada i Rusije.

(NAP)