Bio je to jedan od najtežih zločina u 21. stoljeću na tlu Srbije, a dogodio se svega dan nakon što je dječak Kosta Kecmanović u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u Beogradu ubio devetero đaka.

Suđenje Blažiću je počelo u maju 2024. godine. U decembru iste godine, 19 mjeseci poslije majskih tragedija, Uroš Blažić i njegov otac Radiša osuđeni su na po 20 godina zatvora.

Blažić je proglašen krivim pred Višim sudom u Smederevu da je u noći 4. maja 2023. ubio devetoro i ranio 12 mladih ljudi u selima Dubona i Malo Orašje, između Mladenovca i Smedereva.

U isto vrijeme, prvostepeno je osuđen i njegov otac Radiša Blažić na 20 godina zbog nezakonitog držanja oružja, kojim je zločin i počinjen.

Uroš Blažić, u vrijeme izvršenja zločina nije napunio 21 godinu, te je bio mlađi punoljetnik i prema odredbama Krivičnog zakonika, njemu nije bilo moguće izreći kaznu doživotnog zatvora, već maksimalno 20 godina.

U Malom Orašju je na mjestu događaja preminuo Marko Mitrović, dok su u bolnici naknadno od povreda preminuli Nemanja Stevanović, Lazar Milovanović, Petar Mitrović, maloljetnici Nikola Milić i Aleksandar Milovanović.

Blažić je ranio nekoliko osoba, dok je u Duboni na mjestu događaja ubio Milana Panića, Kristinu Panić i Dalibora Todorovića.

Nakon masakra Uroš Blažić je zaustavio taksi vozilo i pod prijetnjom bombom vozaču naredio mu da ga odveze u selo Vinjište u blizini Kragujevca, gdje je i uhapšen.

Mnogi od ranjenih imaju teške posljedice i invaliditete.

(Sead M.)