Velika tuga vlada u njegovoj porodici, i ako sa suzama u očima, potpuno nemočna i glasom koji se gubi, sestra ovog heroja Irma Adžamija je smogla snage da za Source.ba kaže papar riječi o cijeloj situaciji i svom bratu.

„Bio je i ostat će moj heroj i ponos... Zadnji put sam ga vidjela u utorak..., tada me zagrlio najjače na svijetu, da sam znala da će mi to biti zadnji put da ga vidim, zagrlim, da čujem njegov glas, nikada ga ne bih pustila.“ Za Source je rekla Irma Adžamija

Na pitanje šta misli o službama spašavanja: nije puno rekla osim da je jako razočarana i da nema riječi, dodavši kako je njenog brata pronašao jedan gospodin, a ne službe spašavanja.

U nastavku nam je govorila o svom bratu, bolu i tuzi kroz koje prolazi zajedno sa svojom porodicom, kako se trudi biti jaka, samo zbog svog BRATA, koji joj je NAJVAŽNIJI.

„Kako smo odrasli bez oca bio mi je sve... bili smo jedno drugom sve... Uvijek je bio uz nas i kada je bilo dobro i kada je bilo loše, spreman da pomogne, da razgovara, da se zajedno smijemo i da zajedno plačemo... Uvijek smo savjetovali jedno drugo i pomagali. Rekla je Adžamija“  

Dodaje: „Duša me moja boli, mislim da sanjam, da će doĆi i da će me zagrliti i poljubiti.“

Sestra heroja i ako više nema glasa i snage, uz veliki bol nalazi riječi kojima bi opisala svoga brata, na kojeg je jako ponosna.

Dok smo razgovarale u Irminom glasu pored tuge osjetila sam koliko je ponosna na svog brata, ali i dosta pitanja, kako će dalje, šta će uraditi u nekim situacijama, od koga će sada da traži savjet bez obzira na porodicu, sa bratom je imala poseban odnos...

To je onaj odnos i ljubav SESTRE PREMA BRATU.

Međutim, u sljedećem trenutku sam osjetila auru života, oko naše sagovornice, nije mi bilo jasno šta je to dok nakon kraće stanke nije rekla sljedeće:

„Moj brat se nikada nije svađao, sve što je radio, radio je srcem i svi su ga zbog toga voljeli. Ja ću ga se uvijek sjećati, spominjati ga i biti ponosna kao i do sada jer je on bio i ostao moj heroj, saborac, desna ruka, rame za plakanje... Nikada ga neću dati zaboravu jer želim da cijeli svijet čuje da je postojao mladić koji je išao srcem, kako bi spasio nečiji život i da bi to uradio i da je najveći neprijatelj u pitanju“, rekla je Irma Adžamija.

Tada sam shvatila da bez obzira gdje voljena osoba bila, ako je ljubav dovoljno jaka, ta će osoba biti i živiti u nama, svakom našem dahu, svakoj našoj riječi, suzi, osmijehu i u našim srcima.

To je samo još jedan dokaz koliko je odnos između braća i sestara neraskidiv i jak i koliko može oživiti svaku riječ i da je to najveća magija.

Kako kaže trudit će se da bude jaka i da brat i dalje nastavi živiti kroz nju.

Pred kraj razgovora rekla je:

„Mislim da bi trebala biti bolja zaštita uz rijeku, ne samo zbog ove situacije koja se desila i poresla cijelu javnost, nego zbog svega što se može desiti u budućnosti, a sve u svrhu spriječavanja daljih tragedija“.

Ovo je upozorenje i vlastima da trebaju puno više da ulažu u sigurnosnu infrastrukturu kako bi građani bili sigurni. 

Ajla Hurko