Podlegao uslijed teških povreda

Jozo Leutar teško je ranjen 16. marta 1999. godine u Sarajevu kada je ispod službenog automobila, kojim je iz stana putovao do sjedišta MUP-a FBiH, eksplodirala podmetnuta naprava. Nakon 12 dana, 28. marta 1999. godine, Jozo Leutar je preminuo u Sarajevu, uslijed teških tjelesnih povreda. 

Eksplozija se dogodila u Alipašinoj ulici (150-200 metara od Veleposlanstva SAD), u jutarnjim satima (oko 7.45 sati) u motornom vozilu WW Golf A-3, registracijskih oznaka 345-E-390, pod vlasništvom Ministarstva unutarnjih poslova FBiH.



U vozilu su se nalazili zamjenik ministra FMUP-a Jozo Leutar, vozač Željko Ćosić i radnik MUP-a RH PU zagrebačke Ivan Rezo. Tom prilikom je Jozo Leutar zadobio teške tjelesne ozljede, od kojih je 28. marta 1999. godine preminuo. Dan nakon što je preminuo, izvršena je i obdukcija, gdje su prisutni bili dr. Hamza Žujo, dr. Ilijas Dobrača, dr. Ivan Selek, ispred IPTF-a g. Bob Grand i g. Zbigniew Wojdyla, kriminalistički tehničar kantonalnog MUP-a Sarajevo Emir Tarić i operativni radnik FMUP-a Slađenko Čerkez. Prema usmenoj izjavi navedenih doktora, smrt je nastupila uslijed teške povrede mozga (traumatskog šoka), dok su saputnici prošli s lakšim tjelesnim ozljedama.




Istraga FBI-a: "Pripremljeni eksploziv može se postaviti za 15 sekundi"

Na zahtjev Federalne Vlade statički dio uviđaja izvršili su pripadnici američkog FBI (jedan pripadnik FBI je došao iz Beča isti dan kad se dogodila eksplozija, dok su ostali došli dan poslije). U sklopu istrage su bili uključeni: istražni tim FMUP-a, SFOR, MSU, IPTF (jedinica za operacije koju je vodio Kanađanin Harold O'Conel ).

Dana 19. marta 1999. godine, u zgradi Ambasade SAD-a u Sarajevu, pripadnici FBI izvršili su prezentaciju prikupljenih saznanja, te su tom prilikom potvrdili slijedeće:

- od mjesta polaska vozila do mjesta eksplozije su 133 metra,
- na osnovu tragova vidljivih i pronađenih na licu mjesta utvrđeno je da se radi o improviziranoj eksplozivnoj napravi postavljenoj ispod poklopca na nosaču motora, a pored ispušne cijevi,
- eksploziv je postavljen na način da je jedan dio kuglica imao usmjereno djelovanje prema poklopcu motora, dok je drugi bio usmjeren prema kontrolnoj ploči vozila (prema suvozaču),
- vozilo nije otključavano, a pripremljeni eksploziv može se postaviti za 15 sekundi,
- razina na kojoj je bio postavljen eksploziv je u razini koljena suvozača, eksploziv su postavili profesionalci,
- najvjerovatnije se radi o napravi aktiviranoj putem električnog detonatora i alkalne baterije.



Ustanovljene činjenice, ukazuju na to da je na Leutara, 16. marta 1999. godine izvršen atentat, tako što je pod njegov službeni automobil podmetnuta eksplozivna naprava. Usljed teških povreda, Leutar je preminuo 12 dana kasnije u Kliničko-bolničkom centru u Sarajevu.


Jedna od najvećih pravosudnih mrlja BiH

Do danas niko nije odgovarao za ovo ubistvo, a istraga traje i 24 godine nakon ovog brutalnog čina ubistva. 

Jedini sudski proces koji je vođen u ovom slučaju okončan je 12. novembra 2002. godine oslobađajućom presudom za Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića Come, Zorana Bašića, Željka Ćosića, Jadranka Bajkuše i Marija Miličevića.

“Skupa smo bili u stanu, zajedno smo jeli, šetali, skupa smo krenuli toga jutra iz Ciglana na posao, išli smo do samoga raskrižja, i čekali smo dva do tri minuta, ne znam koliko već na ulaz na glavni put, sa Ciglana prema Američkom veleposlanstvu, i kad smo stali na semaforu, odjenom je bila ekspolozija”, navodi u svome iskazu Željko Ćosić, službeni vozač Joze Leutara.



I umjesto da počinioci odgovaraju za svoja zlodjela, delegacije su i danas položile vijence i zapalile svijeće, kako na mjestu pogibije, tako i na mjesto gdje je Leutar ukopan. 



I 24 godina kasnije, ubistvo Joze Leutara za koje niko nije odgovarao, predstavlja jednu od najvećih pravosudnih mrlja Bosne i Hercegovine.