U jednoj krajnje neutralnoj rezoluciji kojom se 11. juli proglašava međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici i traži uvrštavanje sudski utvrđenih činjenica o genocidu u obrazovne programe, jedini cilj onoga o čemu će se izjašnjavati Skupština UN-a.

Bezrezervno osuđivanje svakog poricanja genocida u Srebrenici trebala bi biti i obaveza i dužnost. U prvi plan su stavljene sudski utvrđene činjenice o genocidu, a rezolucija nikako ne etiketira jedan narod kao genocidni.

A, upravo to potencijaru srbijanski politički, a sad i vjerski dužnosnici.
Srbija se protivi rezoluciji smatrajući da se tako nameće kolektivna krivnja srpskom narodu, a u UN-u ponajprije računaju na podršku Rusije i Kine te prijateljskih zemalja Afrike i Južne Amerike.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi kako donošenje rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici služi za traženje ratne odštete od Srbije, dok je cilj ulaska Kosova u Vijeće Evrope tužba protiv Srbije, priznajući da nema velike šanse da zaustavi ove procese.

Međutim, nikako da valjano pojasni šta je cilj protivljenju ove rezolucije i zašto narativom cijeli svoj narod karakteriše kao genocidni, dok to niko drugi ne radi!?

Sve izjave Vučića slijepo slijede i političari iz entiteta Republika srpska, posebno Milorad Dodik, koji je zaprijetio da nakon usvajanja rezolucije više ništa neće biti isto, te da će on krenuti u razdruživanje.

S obzirom da je u tihoj secesiji već dugi niz godina ova rezolucija poslužila je Dodiku da mobiliše narod, a retorikom navede stanovnike Rs-a na napade na povratnike. Vučić, podržan Rusijom, s odlučnim Dodikom, ide ka ostvarivanju političkog cilja započetog genocidom!

Cilj je očistiti prostor Rs od Bošnjaka, jer ih je, prema mitu 'srpskog sveta', i ovako malo tamo previše!

UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici ne razdvaja ljude već način na koji Aleksandar Vučić i Milorad Dodik pričaju, jasno detektuju iz Inicijative mladih iz Beograda, a jasno je da akteri i zagovornici 'srpskog sveta' ne žele sravniti računa iz prošlosti, a što bi vio temelj za izgradnju bolje budućnosti.
No, svima je jasno da Dodik i Vučić iz ruskog krila samovoljno, neće pobjeći. Za njih je bolja budućnost 'srpski svet' u kojem nema mjesta za bilo koju drugu naciju.

Stoga više treba vjerovati Dodiku kada govori da ‘Bošnjaci mogu da žive na 25 posto teritorije i da im više ne treba’, nego kad iskazuje neuvjerljive osude za napade na povratnike u Rs, a dok počinioci skoro nikad ne budu kažnjeni.

“Kao predsjednik Ra-a znao sam šta me čeka, i nemam pravo da se ikome žalim. Idem do kraja, šta god to značilo, za Republiku srpsku i srpski narod”, govorio je Dodik i jasno pokazao da ga druge nacije ne zanimaju u Rs. A, upravo je to smisao ‘srpskog sveta’. Svi Srbi u jednoj državi!

A, da bi lakše do toga došli, valja nekako te Srbe ubijediti da nisu genocidni, iako to niko osim Dodika, Vučića i Porfirija i ne tvrdi!

(NAP, autorski tekst)