Za Index.hr je iz Međugorja poručio da je otišao pronaći mir. "Mogu se vratiti kad želim", rekao je Mamić.

Time je dao naslutiti mogućnost da se neće vratiti tako brzo ili da se uopće neće vratiti ako današnja presuda za njega bude nepovoljna.

Mnogo je primjera kada kriminal u BiH znači slobodu u Hrvatskoj, ali i obrnuto.

Ante Jelavić, Faruk Balijagić, Lejla Fazlagić, Oliver Knezović samo su neki od primjera na kojima se pokazuju manjkavosti dvojnih državljanstava i problema između Hrvatske i BiH kada je riječ o zahtjevu za izručenje zbog pravosudnih procesa.

Slučaj Olivera Knezovića zabrinuo je javnost. Optužnica Olivera Knezovića tereti za ubistvo navijača FK Sarajevo Vedrana Puljića u oktobru 2009. godine i ranjavanje šest osoba u Širokom Brijegu.

Knezović je nekoliko dana poslije pobjegao iz pritvora te je utočište našao u Hrvatskoj. S obzirom da ima hrvatsko državljanstvo po Ustavu i zakonima Hrvatska ne izručuje svoje građane drugim državama, pa mu je sudski proces tamo i počeo.

Njegov slučaj doživljava potpuni preokret, pa se Knezović sada tereti za pokušaj ubistva, ali se još ne zna koga, te izazivanje opće opasnosti.

Ovo je odluka Županijskog odvjetništva u Splitu. Knezoviću se sudi na Županijskom sudu u Splitu, a optužnica je izmijenjena nakon iskaza vještaka Vojina Maštruka koji je tvrdio sve suprotno od dvojice bh. vještaka Brune Franjića i Alije Kotarevića.

Nažalost, sud nije dozvolio iskaz ove dvojice vještaka. Ranije su Franjić i Kotarević pisali sudiji Mlađanu Prvanu ograđujući se od tvrdnji vještaka Maštruka. Oni i danas stoje uz ono što su napisali u svom nalazu koji su početkom maja ove godine uputili sudiji Prvanu. No, sud je prihvatio tvrdnje vještaka Maštruka koji je kazao da smrtonosni hitac nije ispaljen s pozicije osumnjičenog.

Vještaci iz BiH tvrdili su suprotno i uz to naveli dokaze te odbacili mogućnost da ga je ubio policajac jer je čahura metka od proizvođača Geco municije čije je zrno čelično. Zrno koje je pogodilo Vedrana Puljića je žuto zrno koje ima 30 posto cinka, a 70 posto bakra.

Jasno je da će na ovaj način odgovorni za smrt Puljića izbjeći procesuiranje, a hrvatsko pravosuđe ovim je samo potonulo dublje.

Nije ovo jedini primjer gdje Hrvatska štiti bjegunce iz BiH. Lice pravde (istoimena akcija u kojoj je uhapšeno više osoba zbog organiziranog kriminala u novembru 2016. godine) izbjegla je bivša sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Lejla Fazlagić. Ona je imala dojavu da je pod posebnim istražnim radnjama te je utočište pronašla u Rijeci. Nešto prije toga je na vlastiti zahtjev razriješena dužnosti sutkinje. 

Tužilaštvo KS je zatražilo izručenje Fazlagić BiH, ali Ministarstvo pravosuđa Hrvatske još nije donijelo odluku. BiH i Hrvatska imaju potpisan Ugovor o izručenju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine iz januara 2014. Iz Ministarstva RH nisu obavijestili bh. pravosudne organe o svojoj odluci. S obzirom da je riječ o krivičnom djelu organizirani kriminal, bh. pravosuđe je od Hrvatske zatražilo izručenje. Prvostepeni sud je odbio žalbu Fazlagić, a to je zatim potvrdio i Vrhovni sud čime su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje, ali do danas Hrvatska to nije učinila. 

Zanimljiv slučaj je i sa advokatom Farukom Balijagićem kojeg je sarajevsko Tužilaštvo optužilo za podstrekivanje na izvršenje krivičnih djela, uključujući ubistvo. On je nakon što mu je sud ukinuo rješenje o pritvoru početkom aprila 2016. godine napustio BiH i otišao u Hrvatsku. S obzirom da posjeduje i hrvatsko državljanstvo Hrvatska je odbila da ga izruči te će mu se suditi u toj državi. 

Još jedan šamar Hrvatske prema BiH je i odluka iz januara 2017. godine da neće procesuirati bjegunca Antu Jelavića, bivšeg predsjednika HDZ BiH i člana Predsjedništva BiH koji ima i hrvatsko državljanstvo. Ministarstvo pravosuđa RH u svom dopisu je navelo da odbijaju pružanje pravne pomoći po ranijem Sporazumu između BiH i Hrvatske, "jer je djelo, po mišljenju zamoljene države, krivično djelo političke ili vojne prirode". Jelavić je optužen za podrivanje vojne i odbrambene moći, te zloupotrebu položaja i ovlasti u slučaju Herceg Bosna.

Jelavić je iz BiH pobjegao 2005. godine kada ga je Sud BiH osudio na deset godina zatvora zbog nezakonite kupovine dionica Hercegovačke banke i Hercegovina osiguranja novcem Ministarstva odbrane FBiH te nenamjensku potrošnju tog novca. Apelacioni sud godinu kasnije ukida presudu i predmet vraća na ponovno suđenje. Za Jelavićem je raspisana potjernica, ali već 12 godina mirno živi u Zagrebu. Putem svog advokata poručio je da priznaje samo sud Hrvatske.

Šutnja nadležnih može se shvatiti kao davanje podrške bjeguncima koji su Hrvatsku, a evo sada i BiH prepoznali kao sigurnu luku za počinjeni kriminal u BiH.

Ovo pokazuje i da nema saradnje među pravosudnim organima dvije države.


(Patria)