Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem - 40 godina od premijere filma ,,Sjećaš li se Dolly Bell''
Prošlo je tačno 40 godina od najboljeg debitantskog ostvarenja jednog reditelja sa ovih prostora, priča o odrastanju šezdesetih godina u Sarajevu, koja je očarala publiku širom Evrope.
Prošlo je tačno 40 godina od najboljeg debitantskog ostvarenja jednog reditelja sa ovih prostora, priča o odrastanju šezdesetih godina u Sarajevu, koja je očarala publiku u Veneciji gdje je film osvojio čak 4 nagrade i bio nominovan za Zlatnog Lava u kategeriji za najbolji film, a osvojio je i nagradu za, upravo, najbolji debitantski film.
Iste godine, dobio je i Zlatnu arenu za najbolji scenario.
Emir Kursturica, filmski režiser rođen u Sarajevu a koji sada živi i radi u Srbiji, imao je samo 26 godina kada je izašao ,,Sjećaš li se Dolly Bell''.
Pored maestralnog Slavka Štimca, Slobodana Aligrudića, Mire Banjac, Pavla Vuisića i Ljiljane Blagojević, u filmu se pojavljuje niz naturščika (neprofesionalni glumci koji obično u filmu igraju ulogu osobe kakva je u stvarnome životu) i urbanih legendi, a to svakako doprinosi autentičnosti i atmosferi filma. Štimac se priprmao za ovu ulogu tako što je nekoliko sedmica živio u Sarajevu, usvojio njegov jezik, stil, melodičnost i specifičnost. Čak su i pjesme iz ovog filma postale kultne i anotologijske.
Saša Zurovac je ostvario nevjerovatnu ulogu kao Kliker, mentalno ograničeni sin palog borca, što i ne treba da čudi s obzirom da je ustvari igrao sebe. Pjesma koju je on izvodio - Na morskome plavom žalu - postala je evergreen, koju je Zurovac čuo u djetinjstvu, a koju je potom uljepšao i doradio, sada već, pokojni Zoran Simjanović. Zurovac je nakon toga glumiou još dva ostvarenja i onda je pao u zaborav, a preminuo je 2016. godine u 69. godini.
Glavni lik, dječak Dino, kojeg tumači Štimac, spoznaje svijet i odrasta uz filmove koje gleda u lokalnom bioskopu i muziku koju sluša u omladinskom centru. Doživljava svoju prvu ljubav zaljubljujući se u prostitutku Doli Bel koju, po zahtjevu njenog makroa, treba da sakrije.
Film i danas, 40 godina nakon premijere, oduševljeva gledaoce, kako one koji prvi put gledaju ovo ostvarenje, tako i one koji iznova uživaju u izvrsnoj jugoslovenskoj kinematografiji.
Piše: Semra Šantić