- Želio bih da iskoristim priliku da se zahvalim na podršci koju smo osjetili u Parizu i Lilu od navijača. Što je interesantno i što nas posebno raduje i od ljudi koji stvarno poznaju i vole košarku. Ne samo da žive od košarke, već i žive za košarku. To je veliko zadovoljstvo. Drugo, želim da se zahvalim javno igračima Bogdanu kao kapitenu ekipe, nema velikog rezultata bez zajedničkog puta do tog rezultata. Taj cilj i taj put nije uvijek lagan za velike stvari u sportu, potrebno je puno odricanja, nailazi se na puno prepreka da bi se stiglo do cilja. Mislim da je ekipa napravila jednu atmosferu, ne, atmosfera ne govorimo o tome, nego o zajedničkom putu do cilja i to je jedna ekipa koja je generacijski sedam ili osam igrača je iz te generacije. Slučajnosti u vrhunskom sportu nema, to je generacija rođenih 94 i 95 godine, koji su prošli sve selekcije - rekao je.

Rekao je da riječ o  ekipi sastavljenoj od iskustva, od znanja i mladosti te da ga to čini ponosnim.

- To je sreća jer sam radio s tim momcima, jer su oni napravili tako jedan balans između sebe da se nije znalo ko je tu najvažnije ko vodu nosi, a ko kosi. Svi su djelovali od samog početka pa i do kraja ovog našeg turnira, ove tri utakmice, to je teško izdržati. Ne vjerujem da se ovdje više govori o individualnom kvalitetu košarkaša ili talentu, nego se radi o ogromnom mentalnom sklopu izdrižljivosti prije svega, jer te tri utakmice koje smo odigrali da to nikada nije bilo i nikad se neće ponoviti jer je turnir bio izazovan, dosta težak. Izazovan jer je to bio najbolji Olimpijski turnir u historiji - kazao je Pešić.

Dodao je da je to rekao i prije početka, odnosno da se devet ili deset reprezentacija može boriti za medalje.

- Vidjeli ste sve sa najboljim igračima iz svijeta. Čak i 12 najboljih igrača Amerike su bili u Parizu, svi ostali NBA igrači i iz Eurolige, to je bio kvalitetan turnir. Napraviti uspjeh nemoguće je bilo bez tog timskog duha i fokusa za svaku loptu. Trebalo je izdržati to sve. Evo sad ja ovdje moram javno da čestitam i da se zahvalim za to što su uradili i meni pomogli. Trudio sam se da pomognem njima sa kolegama, smatram da je to ogroman uspjeh ne samo kad je rezultat i način kako smo mi završili ovo u Parizu.

(Sead M.)