- Moj rođak, doktor iz Sarajeva, žena mu je Hrvatica, rat ih zadesi u Kiseljaku, koji je hrvatska teritorija. Meni je trebalo, pored svih veza i ljudi koji me vole i koji hoće da urade nešto za mene, skoro pola godine da tog mog rođaka doktora iz Kiseljaka prebacim preko Hrvatske, Mađarske, u Srbiju i iz Srbije nazad u Bosnu.

Ja sam mojoj ženi slao poruke iz Pariza: “Izlazi, ovo izgleda opasno”. Ona mi odgovara: “Nikad u Sarajevu nije bilo ovako zabavno, nikad se ovoliko nije veselilo”. To je bilo pred sam rat, a onda se samo zaustavilo i nije se moglo van, ispričao je Frontmen Bijelog Dugmeta Goran Bregović govoreći izvlačenju svoje supruge Dženane Sudžuke iz opkoljenog Sarajeva za vrijeme agresije na BiH

- I sad treba da organizujem nekako da moja žena i njena najbolja prijateljica Jadranka koja sad vodi knjigovodstvo i koja je ekonomista, izađu iz Sarajeva. To je Ilijada, Odiseja, to je situacija da je Homer uz gusle otpjeva. Od Sarajeva do Splita ima 10 chekpointa raznih, srpskih, hrvatskih, bošnjačkih, i sve te chekpointe valja preći. Oni su nedjelju dana bili na jednom chekpointu koji je između Bošnjaka, Srba i Hrvata u jednom malom hotelu, u koji su dolazili sa sve tri strane i tu su se viđali, bez obzira na to što su pucali nakon toga jedni na druge 

Moja žena i njena najbolja drugarica su tu čekale sedmicu dana da se poveže veza preko Kiseljaka da se prođe na sljedeću, pa na sljedeću stanicu, chekpoint. To je trajalo i trajalo i stalno je bilo na ivici da se desi i nešto grozno. Na sreću nije se desilo, ali bilo je na ivici da se desi, ispričao je Bregović.

Naveo da tada nisu postojali mobiteli te da je sve bilo nepouzdano.

- Ne samo što nema telefona, sve je nepouzdano. Recimo, iz Sarajeva, njih dvije prevozi legendarni fudbaler Josip Katalinski, a prije toga neki uslovno veliki sarajevski mafijaš daje papir koji je rukom napisao, na njemu piše “Njih pustite – Kruško”. I oni s tim papirom kreću, Katalinski ih vozi kroz taj snajperski dio brzinom od sto na sat, preko onih krhotina na putu, a snajperi okolo pucaju. A sve to organizuje Davorin Popović Pimpek, pjevač Indexa.

I oni stižu do tog mesta, odakle će se sedmicu dana organizovati da idu dalje. Usred te drame koja je epska –pokreti naroda, politika, vri, ovi odavdje, oni odavdje, velike svjetske sile koje utiču na događaje, dakle usred svega toga ti imaš dramu u kući, koju moraš riješavati. I to je tako bilo, meni koji iz Pariza to doživljavam, sada zamisli nekog ko je u tom trenutku, ne znam, na Grbavici i Sarajevu, u Beogradu za vreme bombardovanja, ili ne znam, tamo u Vukovaru.

Tako kad neko opsuje Srbima mater u Sarajevu, ja ga razumijem, valjalo je preživeti četiri godine unutra, nema veze šta misliš o politici, ovo ili ono, ali lično je bilo teško. Ili ne znam, kad Srbin opsuje mater ovima, a Hrvat onima. Ja razumijem sve to jer svako ko je u ratu proveo bilo koje vruheme u tom kazanu mora tako misliti, jer sam iz Pariza to teško doživljavao, a kamoli oni na terenu, izjavio je Bregović za Velike priče.