„Prije pet godina sam definitivno odlučio da probam nešto i da vidim šta mogu da napravim, da odem iz zemlje, da okušam svoju sreću. Nisam vidio perspektivu za sebe ovde, male su plate, mogućnosti za napredovanje skoro da i nema, pogotovu ako se kreće sa neke niže pozicije, jako je teško da čovjek nešto napravi od svog života“, kaže Mladenović u razgovoru za Anadolu Agency.

Posljednjih pet godina radi za kompaniju „Princess cruise lines“, a trenutno je na recepciji kao supervizor. Kako je rekao „put do te pozicije je bio dugačak i težak“. Karijeru na cruiseru počeo je kao bar stjuard i na tom mestu se zadržao u trajanju dva ugovora. Nakon toga, ukazala mu se šansa da na brodu promijeni poziciju, što je Branislav iskoristio i sljedećih par ugovora radio je kao recepcionista i dobio unaprjeđenje.

- Posao težak i nije za svakoga -

Kaže da je sljedeće što ga čeka menadžerska pozicija, mada tvrdi da se do unaprjeđenja ne dolazi lako.

„Dolazi se teškim radom, zalaganjem, sa dosta odricanja. Nije lako, radi se šest mjeseci svaki dan, nije posao za svakoga, čovjek mora da bude ne samo fizički, već najviše psihički spreman na malu kabinu, na određene uslove rada, na drugačiji život. Više je neki vojni stil, ne u potpunosti, ali postoje pravila. Kada se čovjek na sve to navikne i skapira šta želi, nikakvih problema nema, onda sve ide samo od sebe.“

Bez obzira što je život i rad na brodu težak i naporan, Branislav ovaj način života preporučuje svima koji žele da promijene nešto u svom životu. Dodaje kako je osim znanja engleskog jezika „potrebna dobra volja i osmijeh za početne pozicije“.

Kaže da radni dan na brodu počinje oko šest sati, doručkuje se, a poslije toga počinje posao. On radi u kancelariji od 7 ujutru do 12, zatim do 15 časova ima pauzu nakon koje nastavlja da obavlja svoje dužnosti do sedam, osam uveče.

„Bavimo se odnosima sa putnicima, kao u nekom većem hotelu, samo što je ovdje to malo intenzivnije i drugačije, pogotovo što se šest mjeseci radi svaki dan. Ako su ti kruzeri kraći, napornije je za nas“, ispričao je.

U slobodno vrijeme zaposleni na cruiserima mogu da uživaju u pogodnostima koje imaju i gosti, ali u određeno vrijeme. 

„Konobari i spremači soba imaju jako male kabine. Naše su malo veće, uglavnom se tu najmanje vremena provodi, sve ostalo vreme provodimo ili radeći ili napolju. Imamo vremena za obilazak, ne uvijek, zavisi od posla, ali uvijek se gleda da napravimo vrijeme da možemo da izađemo i uživamo u nekom gradu. Zavisi i od rute kojom brod ide, na nekima imamo više, a na nekima manje vremena“, kazao je Branislav.

Kada se odlučio da pokuša raditi na brodu, Branislav se obratio agenciji za zapošljavanje u Beogradu „Safe cruise Employment Agency“, koja se uglavnom bavi zapošljavanjem u inostranstvu, a u ponudi imaju poslove na riječnim i prekookeanskim brodovima. Kada im se neko obrati, oni urade ulazne intervjue i povežu budućeg radnika sa kompanijom te posreduju pri potpisivanju prvog ugovora.

- Od čistača do fotografa -

„Ima poslova od čistača, kuhara, poslastičara, mesara, konobara, recepcionara, fotografa, sve što je u jednom hotelu potrebnu. Povremeno postoje neki tehnički poslovi, za električare, mehaničare tako da sve što je potrebno jednom hotel-brodu sa tri hiljade putnika, sve pozicije su otvorene“, kaže direktor ove agencije Đorđe Leštanin.

Početna plata zavisi od iskustva i znanja jezika samog radnika, a kreću se od 600 do dvije, tri hiljade dolara. Nakon napredovanja, plate mogu da idu i do četiri hiljada dolara mjesečno, kazao je Leštanin.

„Osoba mora da bude motivisana i spremna da ide da radi. Naporno je, negdje se radi svaki dan i preko deset sati dnevno i stvarno je potrebna motivacija, da neko zna zašto želi da ide da radi na brodu. Druga stvar su jezici. Engleski i sada sve više i više nemački jezik, s obzirom da ako neko zna njemački nalazimo mu posao u roku od 24 sata, toliko su trenutno potrebni. I kao treća stvar potrebno je iskustvo“, kazao je Leštanin.

Ugovori se u principu potpisuju do šest mjeseci, a mogu biti i do devet mjeseci kada su u pitanju riječni brodovi.

„Naporno je. U zavisnosti od pozicija i rada. Neke pozicije kao što su pekari kreću sa radom ranije, neko možda radi i noćnu smjenu, a za konobare obično postoji trokratno radno vrijeme sa pauzama između. Imaju sve obezbjeđeno, što se tiče hrane, smještaja i dosta stvari ne moraju da rade što se inače radi u kući, plaćanje računa... Vrlo je brz život, nema vremena za šetkanje, više se radi“, kaže Leštanin.

I pored toga što je posao naporan, većina njih se ponovo vraća na brod nakon pauze, a prema riječima Leštanina najčešće idu „mladi ljudi, između 20 i 30 godina, koji žele da steknu iskustvo i vide svijet. Ima i starijih ljudi koji isključivo žele da zarade novac i isključivo ih zanima zarada, jer ima onih koji su uzeli kredite i slično, a imaju već oko 40 godina i iskustvo kuhara od 15 godina“.

- Najviše zainteresiranih iz Srbije, BiH i Crne Gore -

Agencija „Safe cruise“ u Beogradu ne bavi se samo zapošljavanjem ljudi iz Srbije. Putem interneta njih kontaktiraju i zainteresovani iz država bivše Jugoslavije, jer imaju mogućnost sve da zaposle, bez obzira na pasoš.

„Kontaktiraju nas i ako imaju motivaciju, iskustva i znaju jezike, mi ih predstavimo kompaniji i oni odlaze da rade. Sada je najviše ljudi iz Srbije i Bosne i Hercegovine, jer što se zemalja ex-YU tiče, Hrvatska i Slovenija imaju mnogo više mogućnosti gde da rade tako da je najviše zainteresovanih iz  Srbije, BiH i Crne Gore“, rekao je Leštanin. 

(Anadolija)