Podsjetimo, Dragijević je u Višem javnom tužilaštvu u Zaječaru priznao da je ubistvo djeteta, da je tijelo bacio na deponiju, ali dva dana kasnije prebacio na drugu lokaciju koju nije želio da otkrije. Srđan se branio šutnjom, a otkazao je punomoćje svom advokatu i tražio po službenoj dužnosti.

- Moje mišljenje je da su osumnjičeni nešto uradili sa tijelom djevojčice. Da su je raskomadali ili zapalili, a dijelove odnijeli možda čak i 50, 60 kilometara dalje. Varaju se, ako misle da će dobiti manju kaznu jer nema tijela. Dovoljan je i samo DNK djeteta nađen u vozilu osumnjičenih da se osude na doživotne kazne zatvora. On je mišljenja da policija nakon ovog vremena teško može naći tijelo ubijene Danke - kaže Časlav Ristić, forenzičar u penziji.

Prema njegovim riječima, jedina šansa da se nađe tijelo djevojčice Danke Ilić jeste da osumnjičenima u zatvoru proradi savjest.

- Iz mog dugogodišnjeg iskustva dešavalo se da osumnjičeni nakon nekog vremena provedenog u pritvoru osvijeste kod sebe šta su uradili i zatraže razgovor sa tužiocem kome bi otkrili šta su uradili sa tijelom. Nisu rijetke situacije da osumnjičenima proradi griža savjest. Međutim, sjećam se slučajeva da su osumnjičeni šutili o tijelu 40 godina i da su tajnu odnijeli u grob - objašnjava Ristić.

Za pomaganje prilikom uklanjanja tijela osumnjičen je Radoslav, otac Dejana Dragijevića. On se u tužilaštvu branio šutnjom. Policija je za pomaganje u zločinu uhapsila i Dejanovog brata koji je umro u pritvoru u Boru.

Na stotine pripadnika MUP-a od 26. marta češljaju svaki pedalj Banjskog Polja i sela u okolini Bora. Gotovo da nema mjesta u Zlotu koje policija nije pretražila. Međutim, tijelo malene Danke Ilić nije nađeno.