Demir, koji za sebe kaže da je “posljednji u Seriku koji se bavi tom vrstom posla”, svako jutro otvara skromnu radnju smještenu pored zapanjujućih hotela s pet zvjezdica.

Zidovi njegovog “ateljea” prekriveni su primjercima Demirovih umjetničkih djela.

On uprkos visokim temperaturama, već nekoliko decenija priprema peć i pomno bira najpodobniji čelik koji će kasnije oblikovati i od njega napraviti unikatan nož.

Dok se peć grije, on priprema rog od za koji smatra da će nožu dati poseban izgled, a potom počinje proces izrade.

Posjetioci koje privuku zvukovi čekića, mogu vidjeti Demira koji briše kapi znoja s čela.

Jedina želja majstora koji noževe na kojima neće zaraditi stavlja na policu, je da se njegovo zanimanje ne zaboravi.

Kako kaže posao je već s 13-14 godina naučio od oca i nastavio porodičnu tradiciju i dodaje da nije lako zaraditi hljeb.

“Zar ima onoga što je lako? Već godinama otvaram radnju i počinjem s radom. Penzionisan sam, ali nastavljam udarati čekićem samo da se ovo zanimanje ne zaboravi”, ističe Demir.

On je naglasio kako je malo onih koji se bave tradicionalnom izradom noževa.

“Nema laganog posla. Zagrijali smo, savili, ispravili. Stvaramo nešto ni iz čega. Više nema onih koji se bave ovim poslom. Nekad nas je bilo po 8-9 koji smo radili, sada više nije tako. Pojavila se presa. Čovjek pravi nož, a da ga i ne dotakne. Ne stavlja natpis koji se piše rukom. Rade ga mašinom. Mi se mučimo da zagrijemo, iskujemo, ohladimo…”, rekao je Demir.

Prema njegovim riječima mladi nisu zainteresirani da se bave ovim poslom, više ih interesira rad u hotelu.

“Nema više onih koje zanima zanat. Idu da rade u hotele, u administraciju. Ja sam penzionisan, ali i dalje ne mogu da napustim posao”, kazao je on dodavši kako je svog sina naučio zanatu i da danas ima vlastitu radnju.

(Anadolu Agency)