„Nije mi jasno da u Srbiji ne žele priznati postojanje logora kada je to istina i od toga ne treba bježati. Nije zaboravljen niti Auschwitz pa ne treba zaboraviti niti Stajićevo“, kazao je Gregurić, prenosi Hina.

  U razmjeni po načelu „svi za sve“ temeljem dogovora hrvatske i srpske strane na pregovorima u Budimpešti, 14. kolovoza 1992.  na slobodni teritorij Republike Hrvatske tada je pušteno 714 logoraša, hrvatskih branitelja i civila  od kojih je najveći broj njih bio iz Vukovara i okolice.

 Greguriću je Plaketu uručilo Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) na svečanoj akademiji u Hrvatskom domu u Vukovaru, koje ga smatra kao jednim od najzaslužnijih zašto je uopće došlo do razmjene kod Nemetina na današnji dan prije 25 godina.

 „Učinili smo veliku stvar i omogućili ljudima koji su prebijani i mučeni da izađu na slobodu“, rekao je Gregurić prisjećajući se događaja od prije 25 godina.

 Podsjetio je kako je razmjeni prethodio sastanak u Budimpešti, koji je održan 7. kolovoza 1992., a na kojem je dogovorena razmjena po načelu "svi za sve".

  Sa srbijanske strane razmjenu je dogovorio tadašnji srbijanski premijer Milan Panić kao i nekoliko generala tadašnje Jugoslavenske vojske.
 
 „Nije bilo baš lako, a o tome govori i podatak kako je trebalo proći nekoliko dana da se razmjena i ostvari. Na sastanku su bili i predstavnici Međunarodnog Crvenoga križa koji su imali sve podatke. Bilo je sporno nekoliko imena, ali smo insistirali na razmjeni svi za sve. Dogovorili smo tada razmjenu ukupno 1.860 osoba, među kojima je bilo i Hrvata iz BiH kao i Muslimana iz BiH“, istaknuo je Gregurić.

(Fena / Haris Ahbabović)