U pažljivo vođenom izbornom procesu, za više od šest miliona birača ograničene su alternative u odnosu na lojaliste Alijeva. Izbori se održavaju na početku Alijevog petog mandata na mjestu predsjednika države, koji svoj položaj decenijama gradi na naftnom bogatstvu i u jeku spora Azerbejdžana sa susjednom Armenijom.

Mnogi Azerbejdžanci spekulišu da bi rješavanje "pitanja Nagorno-Karabaha", okončanje najdužeg zamrznutog sukoba u postsovjetskom svetu, moglo da ponudi šansu za podmlađivanje demokratskih impulsa u Bakuu, čak i ako Alijev zadrži prednost.

Međutim, odsustvo bilo kakve "prave alternative" ponovnom izboru 62-godišnjeg Alijeva u februaru, ogorčeni sukob Bakua sa tijelom Parlamentarne skupštine Saveta Evrope (PACE) za promociju prava i demokratije, nedavno ohrabrenje Moskve i prihvatanje savezništva sa BRIKS-om, sugerišu drugačije.

Štaviše, pojava nasljednika poslanika povezanih sa establišmentom koji se bore da zamjene svoje očeve na parlamentarnim izborima mogla bi da predstavlja čitavu novu generaciju azerbejdžanske elite, koja ima dužnost prema Alijevu.

Pritisak na novinare i aktiviste civilnog društva od repatrijacije Nagorno-Karabaha prošle godine poredi se sa ozloglašenim pritvaranjem i uznemiravanjem deceniju ranije.

"Izgleda kao pokušaj da se svi drugi sklone. To pokazuje da vlada pokušava da zbriše bilo kakvu nezavisnu organizaciju u društvu", rekao je za RSE Michael Runey, savjetnik za procjenu demokratije u međuvladinom Međunarodnom institutu za demokratiju i izbornu pomoć (International IDEA).

On je naveo nedavna hapšenja, uključujući hapšenje Bahruza Samadova, 29-godišnjeg azerbejdžanskog studenta doktorskih studija u inostranstvu optuženog za veleizdaju, očigledno zbog kritičnih izjava o ratu 2020. i vojnim operacijama oko Nagorno-Karabaha 2023.

Kada je reč o zastupljenosti i vladavini zakona, prema riječima Runey, Azerbejdžan je već zabilježio loše rezultate. On kaže da je postojala nada da bi se demokratski put mogao otvoriti kada se konflikt u Karabahu riješi, ali "ljudi imaju osjećaj da to nije slučaj".

Umjesto toga, upozorio je Runi, "vlada pokušava da konsoliduje i zatvori sve moguće puteve za demokratizaciju." Runi je rekao da, posebno od ponovnog zauzimanja Karabaha prošle godine, kao da "vlada u Bakuu osjeća da jednostavno više ne treba da smiruje Zapad".

Strogo kontrolisana zajednica analitičara u Bakuu rutinski opisuje nedavne poteze Alijeva kao "nezavisnu vanjsku politiku", za razliku od bilo kakvog okretanja od Zapada ka Rusiji ili drugim autoritarnim kolegama ključnog dobavljača nafte i gasa u nestabilnom djelu bivšeg Sovjetskog Saveza.

Zapadni posmatrači su kritikovali izbore koji su učvrstili vladavinu Alijeva ocijenivši ih nedemokratskim, dok je izbore u Azerbejdžanu od 2003. nerijetko pratilo nasilje.

Kao rezultat toga, Alijevova partija Novi Azerbejdžan, kojom formalno predsjedava prva dama i potpredsjednica Mehriban Alijeva i skup lojalističkih partija dominiraju u Narodnoj skupštini sa 125 mjesta.

Vodeća opoziciona Partija narodnog fronta Azerbejdžana (AXCP) sedmi put zaredom se drži podalje od "vladinog maskenbala lažnih izbora".

Partija Musavat učestvuje u izborima uprkos problemima kao što su onemogućavanje praćenja izbora i medijima koji su u velikoj mjeri naklonjeni vladajućoj stranci, kao i ozbiljnim neregularnostima na dan izbora.

"Čak i ako se pojavi samo pet ili 10 ljudi, smatraće se da su izbori legitimni, zbog nepostojanja bilo kakvog praga izlaznosti od 2003. godine", naveli su u toj partiji.

Podmladak aktuelne elite će se verovatno pridružiti postojećim lojalističkim redovima u parlamentu. Kandidati na glasanju 1. septembra navodno su Samir Ahmadoglu Valijev, sin bivšeg poslanika i rektora univerziteta Ahmada Valijeva, Mahir Tahiroglu Sulejmanli, sin utjecajnog bivšeg poslanika Tahira Sulejmanova i Gunai Agamali, koja se kandiduje da zamjeni svog oca, Fazaila Agamalija, koji je u parlamentu skoro 30 godina i ujedno lider Matične partije. On se navodno povlači iz zdravstvenih razloga.

Ajgun Manjeva, kćerka bivšeg poslanika koji je sada član Centralne izborne komisije, prvobitno se pojavila na listi stranke Novi Azerbejdžan, ali je navodno povukla svoju kandidaturu.

Alijev vlada Azerbejdžanom otkako je preuzeo dužnost od svog oca koji je preminuo 2003. godine. Alijev je u februaru 2024. osigurao novi sedmogodišnji mandat na izborima, na kojima međunarodni posmatrači tvrde da su zabilježene brojne nepravilnosti.

(Ajdin B.)