Bez obzira radi li se o odbrani ili napadu, u početnih jedanaest igraju: Kurtanović, Kurtanović, Kurtanović, Kurtanović, Kurtanović, Kurtanović, Kurtanović, Kurtanović, Kurtanović, Kurtanović i Kurtanović!

"Ovo nije šala i nije nesreća. Već smo s tim preznojili sudije. Ali svi smo mi dio velike porodice. S nama igraju moja braća Semir i Kenan, te rođaci i stric", govori Haris Kurtanović (26), golman i trener igrača.

Priča o drugoj muškoj ekipi DJK Flörsheim odavno je postala viralna, iako igraju samo u mirnoj četvrti Main-Taunus (Hesse). Trenutno još u najnižoj ligi.

Od jeseni je u okružnoj ligi D prijavljeno ukupno 12 Kurtanovića od 18 do 50 godina, plus nekoliko prijatelja i poznanika. "Ovo je za mene ostvarenje sna. Obično se viđamo samo na porodičnim događanjima, ali sada igramo u ekipi", kaže građevinski inženjer. Ekipa je bila njegova ideja, a njegov bivši klub rado ju je prihvatio.

Razlika u odnosu na normalne ekipe? Više solidarnosti – a manje nereda! Mladi se još više zalažu za ekipu, a na starije se ne dere samo zato što izgube loptu, kaže trener.

Na dresu se vidi i porodični posao: kompanija za elektrotehniku “KURTECH” koja zapravo nema budžet za sponzorstvo.

Na području Rhine-Main živi oko 150 članova porodice. Njihovi korijeni su u Sandžaku. Godine 1991. otac je htio pobjeći od rata i raditi u Njemačkoj – objašnjava Haris. Ujak Ibrahim je stigao 1993. Sa svojih 50 godina, on je najstariji u timu.

“Imamo inženjere, poduzetnike, trenere i advokata koji igraju za nas”, ponosno govore njih dvojica. Gotovo svi imaju njemački pasoš. Na terenu pričaju bosanski tako da protivnici ne razumiju njihovu taktiku.

Trenutno su na drugom mjestu na tabeli. Nakon zimske pauze stižu tri nova pojačanja. Igrač-trener: "Dodat ćemo tri rođaka i to će biti 15 Kurtanovića."

Cilj je prvenstvo. Tada će biti veliko porodično slavlje. Ali jedno je sigurno: sljedeće sezone igrat će u dvije lige više. Jer prva ekipa kluba zbog manjka igrača više ne može konkurirati. Porodica Kurtanović nema taj problem.