Iako su prvotno planirali istraživati paranormalne sposobnosti, brzo su prešli na utjecaj nedostatka sna na kognitivne sposobnosti i izvedbu na košarkaškom terenu.

Daleke 1963. godine, dva prijatelja, 17-godišnjak Randy Gardner i njegov prijatelj Bruce McAllister, odlučili su temeljiti svoj školski naučni projekt na istraživanju spavanja. 

Njihov cilj bio je oboriti svjetski rekord u ostajanju budnim kako bi saznali kako nedostatak sna utječe na ljudski mozak. Iako su prvotno planirali istraživati paranormalne sposobnosti, brzo su prešli na utjecaj nedostatka sna na kognitivne sposobnosti i izvedbu na košarkaškom terenu.

Randy Gardner preuzeo je izazov i odlučio ostati budan što je dulje moguće, nadmašujući tadašnji rekord od 260 sati. Kako bi pratili njegovu izvedbu, u pomoć su pozvali istraživača spavanja Williama Dementa sa Sveučilišta Stanford. Unatoč fizičkoj spremnosti Randyja, nakon tri dana bez sna počeo je osjećati probleme s koncentracijom, gubitkom pamćenja te nizom mentalnih izazova poput neraspoloženja, paranoje i halucinacija.

Eksperiment je završen nakon 11 dana, kada je Randy oborio rekord. Iako je brzo zaspao nakon iskustva, nije imao značajne kratkoročne posljedice. 

U razgovoru s NPR-om, Gardner je rekao: "Spavao sam nešto više od 14 sati. Sjećam se kad sam se probudio, bio sam ošamućen, ali nimalo ošamućeniji od normalne osobe."

Srećom, činilo se da tinejdžer nije imao većih kratkoročnih problema zbog dovršetka znanstvenog projekta. Ipak, kasnije je priznao da ga desetljećima muči nesnosna nesanica.

Objasnio je: "Bilo mi je grozno biti u blizini ljudi. Sve me uznemiravalo. Bio je to kao nastavak onoga što sam radio prije 50 godina."

(Erna H.)