Musa je tvrdio da će dovesti oko 1.000 ljudi, pozivajući se na video-snimak žene u nikabu koja je, bila spriječena da obavi namaz u centru Širokog Brijega.

Policija je skup zabranila, navodeći sigurnosne razloge i nedostatak zakonskih procedura. Musa je potom na društvenim mrežama tvrdio da mu je proradio „bosanski inat“ i da ne odustaje, dok ga je Federalna uprava policije (FUP) pozvala na informativni razgovor na putu ka Jablanici. Nakon toga, okupljanje je otkazano, a u Jablanici se pojavilo tek nekoliko njegovih pristaša.

Profesor Jahja Muhasilović u razgovoru za naš portal smatra da Musa nije djelovao na način koji ima institucionalnu težinu.

„Svakako nije način na koji je on to radio, prvo što nema tu institucionalnu težinu. Ja koliko sam upoznat sa njegovom prošlošću i stvarima koje je radio, to je dosta neki paralelizam bio u prošlosti. Mislim da nije način da se išta radi mimo institucija.“

Po njegovom mišljenju, pojava ljudi poput Muse nije izolovan slučaj, već rezultat šireg problema slabosti državnih institucija.

„Pitanje je koliko državne institucije rade dovoljno. Mislim da ne rade, i onda se otvori prostor svakakvim igračima koji su van institucija da rade poteze koji u konačnici mogu štetiti svima, cijeloj Bosni i Hercegovini, ali ponajviše Bošnjacima u ovom slučaju. Tako da je pojava fenomena poput g. Muse i njemu sličnih čisto rezultat toga što država ne radi dovoljno i državne institucije.“

Posebno važnim Muhasilović smatra sam događaj u Širokom Brijegu, čiji detalji su i dalje nejasni.

„Svakako ovaj događaj je po meni vrlo sumnjiv. Puno je tu nepoznanica, ne znamo ženu koja je navodno klanjala u Širokom Brijegu, ne znamo čovjeka koji ju je otjerao sa te javne površine. Upravo to je bio razlog da dođe do cijelog ovog događaja. Činjenica da imamo sve više video snimaka i slika iz mjesta u kojima su Hrvati većina u Bosni i Hercegovini ukazuje da neko želi da isprovocira međuetnički i međuvjerski sukob u BiH.“

Profesor upozorava da cilj takvih provokacija nije slučajan.

„Ja lično mislim da je to iz razloga što se žele Bošnjaci, a to već odavno rade i hrvatske službe, i hrvatska država, a i Srbija, prikazati nekakvom radikalnom skupinom u srcu Evrope. Njima su potrebne radikalne reakcije sa bošnjačke strane kako bi u konačnici naštetili postojanju BiH. Hrvatska konkretno treba izborni zakon i onda sa pričom o bošnjačkom radikalizmu lobiraju u Evropskoj uniji i NATO savezu, gdje se predstavljaju kao ugroženi. To je apsolutna laž, ali služi njihovim političkim ciljevima i šteti i Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.“

Podsjeća i na ranije primjere pokušaja manipulacije.

„Mi smo imali u prošlosti nekoliko navrata gdje je to iscurilo u javnost, kada je hrvatska obavještajna služba pokušala da vrbuje određene radikalne i paralelne skupine u BiH. Na to svakako ne treba nasjedati. Mislim da se ovo završilo najbolje po BiH i Bošnjake, jer nije došlo do šire eskalacije za koju su mnogi navijali. U scenariju eskalacije Bošnjaci bi bili izolirani, a cijela situacija bi se okrenula protiv njih. To i jeste namjera tih službi koje angažuju radikalne ljude da rade pogrešne poteze u ime svih nas.“

Govoreći o tome zašto se pažnja usmjerava na mjesta gdje Bošnjaci nisu prisutni, dok se zanemaruju pitanja diskriminacije tamo gdje žive, Muhasilović naglašava:

„Bošnjaci jesu diskriminisani u mjestima gdje su manjina, u Čapljini, u Stocu, ali i u mnogim opštinama gdje su relativna većina. Gdje god dijele prostor s HDZ-om BiH, nailaze na aparthejd pristup. Koncept ‘dvije škole pod jednim krovom’ je njihov projekat. Probosanska strana nikad to nije podržavala, ali Hrvati u tim sredinama ne žele živjeti zajedno s Bošnjacima i gdje god su mogli, podijelili su se i odvojili.“

Dodaje da sve ide ka širem političkom cilju:

„Sada to pokušavaju na jednom širem planu i mislim da svi ovi incidenti idu u pravcu konačnog raslojavanja. Kroz ustavne promjene žele dobiti treći entitet, bilo kao izbornu jedinicu ili na neki drugi način. A mi imamo nesreću da dvije susjedne države, Hrvatska i Srbija, preko svojih službi rade sve te stvari u BiH.“

Za razliku od Muse, Islamska zajednica je, prema mišljenju profesora, postupila mudro i odgovorno.

„Islamska zajednica ovo je dobro odigrala, jer nije podržala ovakav način djelovanja. Pogrešan čin bio je to što se jednoj osobi nije dozvolilo da klanja na otvorenom prostoru, ali reakcija Muse nije bila rješenje. Mislim da je najbolji recept ignorisati ovaj događaj u javnom diskursu i pustiti relevantnim institucijama da tiho odrade svoj posao.“