Sulejman ef. Kemura rođen je 1908. godine u Sarajevu, u uglednoj sarajevskoj porodici Kemura, iz koje je potjecao i šejh Sejfudin Kemura, poznati sarajevski hroničar, šejh u nakšibendijskom tarikatu. Po završetku mekteba i ruždije, Sulejman ef. Kemura nastavio je školovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, a potom u Šerijatskoj sudačkoj školi na kojoj je diplomirao 1930. godine.

Kao mladi šerijatski sudija, službovao je pri šerijatskim sudovima u Foči i Konjicu. U Foči se uključio u rad Muslimanskog kulturno-prosvjetnog društva "Gajret", a radio je i na suzbijanju nepismenosti među muslimanima. Na prijedlog Ulema medžlisa, tadašnji reisu-l-ulema postavio ga je za sekretara Mostarskog muftijstva, gdje je, osim te dužnosti, predavao vjeronauku u Mostarskoj gimnaziji i Učiteljskoj školi.

Nakon ukidanja okružnih muftijstava, iz Mostara Sulejman ef. Kemura prelazi u Sarajevo na mjesto prosvjetnog referenta Ulema medžlisa, zatim u Vakufsku direkciju, prvo u svojstvu vjersko-prosvjetnog referenta, a zatim direktora ove značajne institucije. U 1949. godini Vrhovno islamsko starješinstvo u FNRJ povjerilo mu je dužnost direktora Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu i urednika "Glasnika", a osnivanjem Udruge ilmijje, 1950. godine, izabran je za sekretara, tako da je te dužnosti obavljao istovremeno. Na poziciji sekretara Udruge ilmijje zadržao se sve do imenovanja na mjesto reisu-l-uleme, a bio je među potpisnicima inicijative za osnivanje Udruge.

Po odlasku u mirovinu Ibrahima ef. Fejića, 15. novembra 1957. godine, imenovan je za reisu-l-ulemu Islamske zajednice. Svečano ustoličenje i predaja menšure obavljeni su 8. decembra 1957. godine u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Bio je to period velikih teškoća za Islamsku zajednicu: oduzeta vakufska imovina, zatvoreni mektebI, brojne srušene ili oštećene džamije, u kojem je reisu-l-ulema Kemura učinio mnogo na oporavljanju IZ, obavljajući dužnost reisa sve do svoje smrti. 

(Sead M.)