Ustavni sud je naložio Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu FBiH da urade sve što je u njihovoj nadležnosti da ukinu diskriminaciju Ostalih. U izdvojenom mišljenju sudija Valerije Galić i Marina Vukoje navodi se da Ustavni sud nije trebao naložiti zakonodavnim tijelima ukidanje diskriminacije, piše Istraga.ba.

Ustavni sud BiH je po apelaciji Albina Zuhrića, Sandre Imširović, Senite Handukić i Zlatana Begića utvrdio povredu člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je u postupku za kandidovanje predsjednika i potpredsjednika FBiH konačnim rješenjima Sud BiH Zuhriću, Imširović i Handukić kao delegatima u Domu naroda FBiH u Klubu Ostalih onemogućeno da predlažu kandidate za (pot)predsjednika FBiH, a Begiću, koji se izjasnio kao pripadnik Ostalih, onemogućeno da bude kandidat za (pot)predsjednika FBiH.

Ustavni sud BiH dostavio je odluku Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu FBiH kako bi preduzeli radnje iz svojih nadležnosti s ciljem provođenja odluke Ustavnog suda BiH u predmetu “Komšić” (U-14/12) od 26. marta 2015. godine koja se odnosi na istu materiju.

Ustavni sud navodi da je u ovom predmetu iz 2015., a po zahtjevu Željka Komšića, odlučivao suštinski o istom pravnom i činjeničnom pitanju. Tada je Sud zaključio da odredbe u Ustavu FBiH i Izbornom zakonu BiH, a koje su definisale da samo pripadnici konstitutivnih naroda mogu da se kandiduju na funkciju (pot)predsjednika FBiH, nisu u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

Sud u novoj odluci citira dio odluke u predmetu Komšić.

“Isključenje Ostalih u ostvarivanju jednog od ljudskih prava koje predstavlja osnov demokratskog društva više ne može predstavljati jedini način na koji je moguće ostvariti legitimni cilj koji se ogleda u u očuvanju mira. To posebno kada se ima u vidu da je takvo isključenje zaskovano isključivo na etničkoj pripadnosti, što se ne može objektivno opravdati u savremenim demokratskim društvima koja su izgrađena na načelima pluralizma”, stoji u odluci.

Iz tog razloga, Sud u predmetu “Zuhrić i ostali” navodi da, polazeći od ranije prakse Ustavnog suda i Evropskog suda koja se u cijelosti može primijeniti i u ovom slučaju, zaključuje da različito postupanje prema apelantima koje je zasnovano isključivo na njihovoj etničkoj pripadnosti nema objektivno i razumno opravdanje zbog čega postoji povreda prava apelanata na nediskriminaciju iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

Sud je zatražio od nadležnih zakonodavnih institucija da izmijene diskriminišuće odredbe, ali nije naložio njihovo brisanje.

“Ustavni sud podsjeća da je u svojim naknadnim odlukama više puta ponovio stav da provođenje presuda u predmetima “Sejdić i FInci”, “Zornić”, te “Pilav” i u drugim sličnim predmetima prvo podrazumijeva izmjenu odredbi Ustava BiH za koje je utvrđeno da su diskriminirajuće i moraju se promijeniti. To znači da je provođenje navedenih presuda i izmjena Ustava BiH i dalje nužno i za provođenje odluke Ustavnog suda u predmetu broj U-14/12. U tom pogledu, Ustavni sud naglašava da je odgovornost javnih vlasti, uključujući i Parlamentarnu skupštinu BiH i Parlament FBiH, da u okviru svojih nadležnosti i putem propisanih ustavnih i zakonodavnih procedura preduzmu mjere za usklađivanje sporednih odredbi Ustava BiH, Ustava FBiH, Izbornog zakona i drugih relevantnih zakona s Evropskom konvencijom, pa i s presudama Evropskog suda. Zbog toga, Ustavni sud je odredio da će se ova odluka dostaviti Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu FBiH”, stoji u odluci Suda.

Sud navodi da osporene odluke Suda BiH imaju utemeljenje u odredbama člana IV.B.2. Ustava FBiH, koji je izmijenjen Amandmanom CXX koji je stupio na snagu na osnovu Odluke visokog predstavnika od 2. oktobra 2022. godine. Također, Sud navodi isto u kontekstu odredbi čl. od 9.13 do 9.19 Izbornog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik istog dana.

“Međutim, Ustavni sud naglašava da sadržaj osporenih odredbi Amandmana CXX i Poglavlje 9A u odnosu na odredbe Izbornog zakona ukazuju na činjenicu da tim odredbama nisu mijenjane ranije odredbe Ustava FBiH i Izbornog zakona koje su se odnosile na isključenje mogućnosti da se za predsjednika i potpredsjednike FBiH kandiduju i pripadnici Ostalih”, navodi Sud.

U ovom dijelu Sud donosi sporan zaključak da ranije odredbe nisu mijenjane. Tačno je jedino da one nisu mijenjane u smislu diskriminacije, jer je ona prenesena i u nove, koje su se ticale istog pitanja, izbora potpredsjednika i predsjednika FBiH.

Visoki predstavnik nije promijenio diskriminišuće odredbe iako je imao jedinstvenu priliku za to, jer je brisao stare odredbe koje su se odnosile na ovo pitanje.

Dodatno i najvažnije visoki predstavnik Chritisan Schmidt nije ukinuo diskriminaciju iako je bio svjestan sadržaja odluke u predmetu “Komšić” koja je donesena 2015. godine. Umjesto da ukine diskriminaciju on ju je prenio u nove odredbe Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH.

Izdvojeno mišljenje Valerije Galić i Marina Vukoje

U izdvojenom mišljenju dopredsjednice Suda Valerije Galić o djelomičnom neslaganju s odlukom, kojem se pridružio sudac Marin Vukoja, navodi se da je prije razmatranja merituma predmeta bilo neophodno najprije razmotriti pitanje dopustivosti jer je Ustavni sud u svojoj praksi već rješavao o suštinski istom pravnom i činjeničnom pitanju.

“Pitanje nemogućnosti kandidature pripadnika skupine Ostalih već je riješeno u postupku ocjene ustavnosti u odluci broj U-14/12 koja ima erga omnes djelovanje. Navedena odluka se u suštini odnosi i na apelante i stoga nisu postojali razlozi da Ustavni sud o tim pitanjima ponovo odlučuje u postupku povodom individualnih apelacija”, stoji u izdvojenom mišljenju.

Dalje se navodi da nije sporno da je Ustavni sud u predmetu “Komšić” iz 2015. godine, između ostalog, zaključio da se i pripadnicima Ostalih mora osigurati mogućnost predlaganja i izbora kandidata za (pot)predsjednika FBiH, kao što je to osigurano konstitutivnim narodima. Međutim, Galić i Vukoja izražavaju neslaganje s tim da se Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu FBiH dostavi odluka kako bi preduzeli radnje iz svoje nadležnosti s ciljem provedbe Odluke Ustavnog suda u predmetu “Komšić”.

“Prije svega, takav nalog nije bio sadržan ni u odluci broj U-14/12 od 26. marta 2015. godine, na čijim stavovima je ova odluka i utemeljena. Na ovakav način se može zaključiti da Ustavni sud de facto daje nalog javnim vlastima za provedbu Odluke broj U-14/12 od 26. marta 2015. godine iako je u više svojih odluka zaključio da to neće činiti, pa se postavlja pitanje je li ova odluka doista deklarativna”, navodi se u izdvojenom mišljenju koje potpisuju Valrija Galić i Marin Vukoja.

(NAP)