Oglasili se Ademović i Deljković: "Zašto smo predložili 1. februar kao dan osnivanja Sarajeva"
Jasmin Ademović (NiP), predsjedavajući Gradskog vijeća (GV) Sarajeva i vijećnik Vedad Deljković (DF), uputili su Prijedlog Odluke o 1. februaru kao danu osnivanja Sarajeva Gradskom vijeću na razmatranje za 51. sjednicu GV koja je planirana za 19. februar 2025 godine.
Zbog niza reakcija javnosti, kako su večeras saopćili, imali su potrebu da se javno oglase, "jasno definiramo i objasnimo razloge za njeno upućivanje Gradskom vijeću":
"Obilježavanje datuma osnivanja grada ni na koji način ne derogira, mijenja, niti dovodi u pitanje obilježavanje 6. aprila, Dana Grada Sarajeva.
Dan osnivanja Sarajeva predstavlja dan kada je pravno verificirano utemeljenje Sarajeva kao gradskog naselja, a Dan Grada Sarajeva predstavlja dan oslobođenja i pobjede nad fašizmom - dva velika i najznačajnija dana u historiji bosanskohercegovačke prijestolnice
Sarajevo je grad koji ima višestoljetnu historiju svog postojanja, što ga ujedno čini starijim od većine današnjih gradova i savremenih država. Gradske temelje današnjeg Sarajeva postavio je Isa beg Ishaković u 15. vijeku, kada ovo područje postaje prepoznatljiva urbana cjelina, dok je Sarajevo dobilo ime po dvorcu Saray ovasi koje je u to vrijeme izgrađen na lijevoj obali Miljacke.
Područje današnjeg Sarajeva je bilo naseljeno prije 4.000 godina o čemu svjedoče ostaci Butmirske kulture. Naselje Butmir je najstarije neolitsko prahistorijsko nalazište na teritoriji Balkana. U srednjem vijeku područje Sarajeva je bilo poznato pod nazivom Vrhbosna. Dolaskom Osmanlija postavljaju se temelji današnjeg Sarajeva, kada je Isa beg Ishaković 1462. godine "izgradio ćupriju i napravio čaršiju". Pored drvenog mosta napravio je džamiju, hamam, brojne dućane, zatvorenu tržnicu i hostel.
Vakufnama Isa bega Ishakovića iz 1462. godine, pisani dokument star više od 500 godina, je dokument o uvakufljenju javnih objekata i objekata komunalne infrastrukture koji su činili jezgru tada planski izgrađene nove urbane cjeline iz koje se kasnije Sarajevo u kontinuitetu razvijalo do danas.
Odluka o obilježavanju osnivanja Sarajeva je rezultat istraživanja naučno utemeljenih i historijskih činjenica, a na kojem su zajednički radile mnoge relevatne institucije: Institut za historiju, Orijentalni institut pri Univerzitetu u Sarajevu, Gazi Husrev-begova biblioteka, a jako je bitno istaći da JU "Historijski arhiv Sarajevo" koji posjeduje prepis Isa-begove vakufname, je podržao prijedlog da se 1. februar odredi kao Dan osnivanja Sarajeva.
O značaju 6. aprila za naš glavni grad i njegovu historiju je suvišno govoriti ili objašnjavati. Na taj datum 1945. godine su ga jugoslovenske partizanske jedinice oslobodile od fašističkog okupatora, a 6. aprila 1992. godine je započela opsada grada od strane bivše Jugoslovenske narodne armije, Vojske RS-a i srpskih paravojnih formacija, koja je trajala 44 mjeseca. Tog 6. aprila 1992. godine, za Sarajevo sudbonosnog datuma, Evropska zajednica priznala je Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i nezavisnu državu.
Stav historičara jeste da je 'život ili računanje historije jednog grada' vezano uz njegov prvi pisani spomen s definisanim statusom, a Sarajevo je upravo to dobilo kroz Isa-begovu vakufnamu. Velika je razlika između datuma obilježavanja osnivanja Sarajeva i datuma kada obilježavamo Dan Grada Sarajeva. Prvi predstavlja osnivanje i utemeljenje Sarajeva koje je bilo plansko i jasno definirano u vakufnami iz februara 1462. godine, a drugi predstavlja dan oslobođenja i pobjede nad fašizmom. Danas je Sarajevo moderan, evropski, kozmopolitski grad. Naša obaveza je da čuvamo istinu o Sarajevu, te obilježavamo njegovu bogatu i značajnu historiju."