U Opštini Vlasenica, očito, zaboravili su na zaključeni sporazum s Federalnim ministarstvom raseljenih osoba i izbjeglica i objavljenu rang-listu koja je bila postavljena na oglasnoj tabli Općine Vlasenica, a na kojoj je Nedim Salaharević i obnova njegove porodične kuće pod brojem jedan. 

Indikativno je da nikada nijednom povratniku na područje te općine nije tražena "odgovarajuća dozvola", ali Salahareviću, koji je jedan od ključnih svjedoka na suđenju općinskom načelniku Miroslavu Mići Kraljeviću, optuženom za najmonstruoznije zločine u Vlasenici, nekim čudom - treba.

Obavještenje iz urbanističko-građevinske inspekcije je pečatirano, ali nije potpisano.

Salaharević je u ponedjeljak otišao u Opštinu, ali nije uspio doći do Nevene Stupar, načelnice Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove, piše Faktor.

- Majstori koji su radili na rekonstrukciji krova obavijestili su me o obavještenju koje je zalijepljeno na moja ulazna vrata baš onako kako su i 1992. godine zalijepili obavještenje da smo "porodica za specijalnu namjenu", a o čemu sam svjedočio na suđenju načelniku Mići Kraljeviću u Sudu BiH. Otišao sam u opštinu kako bih se informisao o traženoj dozvoli. Bio sam u Odsjeku za inspekcijske poslove i poslove komunalne policije, ali su me uputili u Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove na čijem je čelu Nevena Stupar. Na portirnici su mi prvo rekli da će Stupar doći za pola sata, potom da je na doručku, a onda, treći i četvrti put, da ne znaju hoće li dolaziti na posao. Na moj upit kada će narednih dana biti na poslu odgovorili su da ne znaju – kazao je za Fenu Nedim Salaharević.

U nekoliko navrata, dok je Salaharević bio u Općini Vlasenica, kontaktirana je kancelarija Nevene Stupar, ali se niko nije javljao na telefon. Unazad godinu i po, otkako je Salaharević krenuo u obnovu porodične kuće, dogodile su se stvari, poput bačene isječene košarkaške lopte pred ulaz kuće i provale u kuću, a da nikada počinioci nisu otkriveni. Provala je prijavljena policiji.

- Postavljeno obavještenje na kući o zabrani radova ujedno mi govori i ko stoji iza incidenata koji su se dogodili u proteklim mjesecima. Smiješno je što u obavještenju piše da je građevinski materijal deponovan u mojoj avliji, a kada su godinama bacali smeće u avliju tada niko nikada nije reagovao iz nadležne općinske službe po službenoj dužnosti. Gdje sam trebao deponovati materijal? Na pijaci ili trgu koji su u neposrednoj blizini moje kuće. Očito da je ovo još jedan osmišljen pritisak na mene kako bi se osujetile moje namjere da obnovim porodičnu kuću jer, ponavljam, Općina Vlasenica i Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, te moja malenkost 8. oktobra 2024. godine potpisali smo tripartitni sporazum o donaciji građevinskog materijala i obnovi kuće što se podrazumijeva iz ugovora. Potpisnici su, pored mene, ministar Nerin Dizdar i načelnik Miroslav Kraljević. Ponavljam i da je rang-lista bila postavljena na oglasnoj ploči Općine Vlasenica i obnova koju sam započeo i koju ću nastaviti nije nikakvo iznenađenje – kaže Salaharević.

Rodna kuća Nedima Salaharevića nalazi se u najužoj gradskoj jezgri i sudeći po opstrukcijama iz Opštine ne uklapa se u današnju vizuru Vlasenice zbog identičnog narativa koji je prisutan još od proljeća 1992. godine do danas, a po kojem, ističe Salaharević, nije dobro došao u svoju kuću, odnosno da mu se zabranjuje povratak i obnova rodne kuće.

- Tražim zaštitu od svih nadležnih institucija jer jasno je da ponovo imam metu na čelu, a ako nadležne institucije ne reaguju ja ću svoju kuću odbraniti. Zamislite da se od mene traži da imam dozvolu za renoviranje kupatila ili zamjenu prozora. Ko je to ikada ikom tražio u privatnom posjedu, pogotovo što se ne radi ni o kakvoj nadogradnji nego o sanaciji kuće, koja je najviše oštećena onoga dana kada je minirana i srušena džamija Hajrija u augustu 1992. godine, a od mene se traži. Prema sporazumu koji je potpisan postoje i rokovi za implementaciju, ali zbog zabrane morao sam obustaviti sve radove i građevinski materijal sada stoji u avliji – kaže Salaharević.

O golgoti porodice Salaharević pisano je godinama unazad. Nedim je u ljeto 1992. godine ostao bez oca Muhameda (dženaza klanjana 2019.) i brata Edina (dženaza klanjana 2009.), a indirektno je ubijena i njegova mati Hatidža (preselila 2019.). Ipak smogao je snage, pored konstantnih pritisaka, da ispuni majčin emanet i krene u obnovu porodične kuće u kojoj bi bila spomen- soba njegovog brata, koji je 1992. godine sa Sloboda Ditom postao prvak Jugoslavije i bio juniorski reprezentativac bivše države.

Komšije pravoslavci su ga ostavili u logoru Sušica i zajedno ocem Muhamedom mučki ubili. Nedim je planirao u svojoj avliji postaviti i koš koji je tu bio kada su on i Edin bili dječaci i to je, pretpostavlja Salaharević, trn u oku komšija pravoslavaca i rukovodstva Opštine Vlasenica. O tim detaljima Salaharević je, kao ključni svjedok Tužilaštva BiH, govorio na suđenju Miroslavu Kraljeviću u Sudu BiH.

- Ispričao sam kako su nam postavili obavještenje da smo "porodica za specijalne namjene" na što se advokat optuženog nasmijao i zatražio papir od mene. Evo mu papira, ali i papira na narednom ročištu kada je druga svjedokinja potvrdila moju priču. Ispričao sam šta je Miroslav Kraljević radio tih mjeseci 1992. godine sa pripadnicama specijalnog voda kojim je komandovao. Pod njihovom ingerencijom je bila i naša kuća i oni su često upadali i vršili torture, naročito prema mom bratu, govorivši mu da nikada više neće igrati košarku. Nakon mog svjedočenja, Kraljević nije imao pitanja za mene, nego je oborio glavu, ali je ovih dana ponovo osjetio moć, s obzirom na aktuelnu situaciju u BiH, pomislivši da može kao 1992. godine biti gospodar života i smrti u Vlasenici, ali reprizu 1992. godine neće gledati u mojoj avliji i mojoj kući - kaže Salaharević.

Salaharević je kontaktirao i njemačku LOT jedinicu EUFOR-a u Vlasenici, koji su mu se ranije stavili na raspolaganje, te resorno ministarstvo.

- U Opštinu Vlasenicu više neću ići i tražiti Nevenu Stupar kako bih dobio nekakvu dozvolu za rad na mojoj privatnoj imovini. Mi smo 1992. godine tražili dozvolu za izlazak iz Vlasenice i vraćali su nas iz općine identično kako su i mene u ponedjeljak vraćali. Epilog vraćanja iz 1992. godine je uništavanje moje porodice, grobnice mojih najmilijih, a epilog 2025. godine, budite sigurni, neće biti kao tada - zaključio je Salaharević.