Komentarišući uticaj presude protiv predsjednika RS na situaciju u BiH, pravni ekspert i predsjednik Foruma građana Tuzla, Vehid Šehić, izjavio je za EWB da u slučaju Milorada Dodika “moramo reći da je to odluka prvog stepena, koja još nije pravosnažna, tako da ne proizvodi pravne posljedice dok ne postane konačna i izvršna”.

“Ipak, takva presuda je produbila političku krizu, a moram naglasiti da mi već godinama živimo u stalnoj političkoj krizi. Svjedoci smo da je Narodna skupština RS usvojila zakon o neprimjenjivanju zakona institucija BiH, odnosno zakona koji su usvojeni u Parlamentarnoj skupštini BiH, koja se sastoji od Predstavničkog doma i Doma naroda. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, zakone može mijenjati ili ukidati samo zakonodavno tijelo koje ih je donijelo, što znači Parlamentarna skupština BiH”, pojašnjava Šehić.

S tim u vezi, kaže on, zakon koji je usvojila Narodna skupština RS nema pravne posljedice prema Ustavu BiH. Također, treba naglasiti da poslanici opozicije u parlamentu RS nisu glasali za taj zakon.

Šehić dodaje da su, prema Općem okvirnom sporazumu za mir u BiH, potpisnice – BiH, Hrvatska i Srbija – preuzele obavezu da svojim djelovanjem doprinose političkoj stabilnosti u BiH i, time, stabilnosti u regiji.

“Neki su već spakovali kofere”

Tanja Topić, politička analitičarka i direktorica fondacije Friedrich Ebert u Banjoj Luci, izjavila je za European Western Balkans da je cijelo suđenje bilo praćeno “povišenom političkom temperaturom”, jer je Dodik istovremeno omalovažavao Sud i učestvovao u procesu, “što je samo po sebi kontroverzno”.

“Još prije nego što je presuda donesena, političko rukovodstvo Republike Srpske prijetilo je da bi Dodikova osuda značila kraj BiH. Sljedeća kontroverza je ‘velikodušna ponuda’ Republike Srpske da započne dijalog s vlastima iz Federacije, dok istovremeno jednostrano donosi akte koji su otvoreno usmjereni protiv države BiH. Dakle, vrtimo se u začaranom krugu ucjena, prijetnji i podizanja tenzija u BiH”, naglašava Topić.

Ona dodaje da se, prema sličnim scenarijima viđenim ranije, može pretpostaviti da je ova posljednja “politička igra” usmjerena na “dobijanje određenih ustupaka, bilo od Evropske unije, bilo od domaćih političkih aktera na državnom nivou”.

“Ovaj scenarij je već predvidiv – omča se steže do tačke gušenja, pitanje sukoba izbija, gotovo na ivici rata, a onda ratne trube utihnu, a podmetači požara postanu mirotvorci. Ne znam kuda vodi najnovije podrivanje odnosa u BiH, ali, u svakom slučaju, ništa dobro ne može proizaći iz toga. Uoči 30. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma, građani su puni tjeskobe, straha, a neki su već spakovali kofere”, zaključuje Topić.

“Ni BiH ni RS nemaju kapacitet da upotrijebe nasilje”

Prema riječima Nevena Anđelića, vanrednog profesora međunarodnih odnosa i ljudskih prava na Regent's University London, pogoršanje situacije nakon izricanja presude Dodiku postalo je “gotovo neizbježno”, budući da je “Dejtonski sporazum stvorio državu koja se borila da razvije prosperitet za svoje građane, ali je uspješno spriječila ozbiljne i nasilne sigurnosne izazove”.

“Prisustvo i uloga međunarodne zajednice bili su presudni za održavanje takvih uslova tokom trideset godina. Izazovi na drugim mjestima za globalni Zapad i spoznaja domaćih lidera da, zbog nedostatka interesa, resursa ili alata Zapada za sprovođenje mjera, mogu nastaviti sa svojim agendama sve dok ne ugroze opšti sigurnosni poredak, razvili su novu situaciju u Bosni i Hercegovini tokom mandata prethodnog i sadašnjeg visokog predstavnika. Dok je bivši većinu svojih aktivnosti provodio po sarajevskim restoranima, legitimitet sadašnjeg je osporavan od samog početka. Bez obzira na to, kapacitet i moć institucije visokog predstavnika sada su upitni”, kaže Neven Anđelić za EWB.

On tvrdi da su Dodikove pristalice “do sada naučile da prelet zapadnog aviona iznad Banje Luke ne znači i intervenciju protiv antiustavnih poteza institucija Republike Srpske”.

“U međuvremenu, političko Sarajevo reaguje zahtjevima za akciju države. To otvara pitanje kapaciteta – da li država ima kapacitet da legitimno upotrijebi nasilje, kako je to Maks Veber propisao prije 100 godina, kakav je kapacitet Republike Srpske da se odupre takvim akcijama, da li će se usuditi da upotrijebe nasilje u svojim secesionističkim potezima i, konačno, može li Zapad zadržati interes za Balkan dok je fokusiran na Ukrajinu”, ističe Anđelić.

Po njegovom mišljenju, “jedina dobra vijest je da i entitet Republika Srpska i država Bosna i Hercegovina nemaju kapacitet da zapravo upotrijebe nasilje”.

“Međutim, nisam ubijeđen u spremnost Zapada i visokog predstavnika da sprovedu svoje interese i upotrijebe kapacitet koji posjeduju, ali koji decenijama nisu pokazali”, naglašava on.