Osvnuo se bh. glumac na to zašto Sarajevo nije isto, kao neki tvrde.

- Kada mi neko daleko van moje Bosne i Hercegovine u "bijelome svijetu" onako sarkastično, ironično, maliciozno, cinično i nadasve podlo kaže: "Ma nije ni Sarajevo što je nekad bilo, aludirajući na odium prema bošnjačkoj većinskoj populaciji u gradu, ja mu odgovorim potvrdno: "Da, tako je, Sarajevo više nije isto." Potpuno ste u pravu. Kako da bude isto? Fali našem lijepom šeheru njegovih 11.000 nevino ubijenih građana. 

Fali šeheru 1.600 njegove ubijene djece u dobi od godinu do 14 godina. Fali mu 3 miliona knjiga i arhivske građe zapaljene u Vijećnici. Fale mu njegovi heroji Safet Zajko i Enver Šehović, fali mu Čedo Domuz i Vinko Samarlić, Safet Hadžić, Dino Magoda i ini heroji odbrane grada. Nek' halale oni zaslužni koje ovdje ne pobrojah, a sila ih je... Kako grad kojem sve ovo fali može biti isti. O tempora o mores - napisao je Hadžihafizbegović.

Dodao je da nije nikada, nakon takvih komentara, koje naziva zluradnima, da "Sarajevo više nije isto" mogao skontati da li je ljudska širina, Sarajeva i Bosne i Hercegovine, pogotovo Bošnjaka u njoj, njena komparativna prednost ili autodestrukcija i popriličan mazohizam.

- Jer, doživjeti to što je doživjelo Sarajevo i cijela Bosna i Hercegovina, doživjeti taj krvavi pir četničkih hulja, logore, silovanja bošnjačkih curica i žena, genocid, a opet 30 godina se pravdati kao Bošnjak da ti nisi kriv za: "Sarajevo koje više nije isto" zaista doslovno znači biti kukavica, poltron i iskompleksirana splačina, kojoj nije mjesto ni u Sarajevu ni u Bosni i Hercegovini. Kome se mi više pravdamo. Čiji hator mi to nećemo da povrijedimo. Što više "gutamo" ovih 30 godina zbog "mira u kući", države nam je sve manje. I zato grade heroju sretan ti 6. april dan oslobođenja Sarajeva. 

Sretno ti ako Bog da bilo i u vremenu koje je pred tobom. Vrati grade veliki i ponosni ono stanje duha kad se nikom nisi pravdao, i kada se krv Sarajlija po mahalama i sokacima nije sušila 4 godine, kada su djeca ubijana snajperima četničkih mrcina. A vama koji godinama konstatirate da "Sarajevo više nije isto" poručujem - sram da vas bude ološi. Vi Sarajevo mrzite, vi po svijetu gibetite na Sarajevo, a onda u julu i avgustu hrlite u Sarajevo da umjesto zapadnih sedativa i antidepresiva popijete umirujuću tabletu po imenu "sarajevocilin". Upamti bagro po imenu "nije ni Sarajevo što je nekad bilo" il' više ne dolazite u Sarajevo il' kad dođete prvo položite cvijet na spomenik ubijenoj djeci Sarajeva. I upamtite dobro - Sarajevo nikom ništa nije dužno, al' smo svi mi dužni Sarajevu. Mnogo, al' mnogo više je Sarajevo dalo nama svima, nego mi Sarajevu - naveo je Hadžihafizbegović.

(Sead M.)