Ustavni sud na sjednici je usvojio apelacije koje su se odnosile na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku, pri čemu je utvrđeno da su neki postupci pred redovnim sudovima trajali duže od 12 godina, i to bez obrazloženja redovnih sudova za takvu dužinu postupka.

S druge strane, jedan kazneni postupak, koji nije složen, traje duže od tri godine i tri mjeseca, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud kojem je trebala jedna godina, tri mjeseca i 11 dana da izradi i apelantici dostavi prvostepenu presudu.

Također, Ustavni sud donio je veći broj odluka kojima su apelacije odbačene kao nedopuštene zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

To podrazumijeva da u apelaciji i osporenoj odluci nema ništa što ukazuje na to da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno nema ništa što ukazuje da ima "opravdan zahtjev", u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, koji bi trebalo meritorno ispitati, pa su stoga ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

Ustavni sud smatra svrsishodnim informisati građane o situacijama u kojima ne bi trebali bespotrebno voditi sporove pred sudovima i opterećivati redovne sudove, te se izlagati troškovima postupaka koji nikako nemaju izgleda za uspjeh.

Jedna od takvih je i situacija u kojoj je pravomoćno odbijen apelantičin zahtjev za oslobađanje od obaveze plaćanja poreza na promet nekretnina.

Drugostepeni sud je u tom slučaju obrazložio da je tokom postupka utvrđeno da je apelantica obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina na kojima je stekla pravo suvlasništva na temelju naslijeđa iza umrlog supruga, diobe i dosjelosti.

Naime, apelantica je već upisana kao zemljišnoknjižna suvlasnica na dijelu nekretnine koji je stekla naslijeđem iza supruga i taj prijenos ne podliježe obavezi plaćanja poreza. Međutim, preostali suvlasnički dio koji je apelantica stekla na temelju pravomoćne presude suda podliježe obavezi plaćanja poreza.

Naime, apelantica je podnijela tužbu radi utvrđivanja suvlasničkog dijela na temelju diobe i dosjelosti, povodom koje je Općinski sud donio presudu, pa se u tom slučaju radi o prometu nekretnina po presudi nadležnog suda koji podliježe obavezi plaćanja poreza.

U drugom slučaju pravomoćno je odbijen apelantov tužbeni zahtjev. Kantonalni sud je obrazložio da među parničnim strankama nije sporno da su apelant i tuženi bili u poslovnom odnosu, te da je apelant kao odvjetnik s tuženim zaključio ugovor o obavljanju odvjetničkih usluga.

Tuženi (zastupani) ispunio je sve obaveze prema apelantu koje se odnose na isplatu "mjesečne nagrade u dogovorenom iznosu". Međutim, sporna je isplata koja je ugovorena pored mjesečne nagrade, koja se odnosi na to da apelant ima pravo i na nagradu u iznosu koji tuženom bude dosuđen u svakom uspješno okončanom postupku.

Drugostepeni sud je ukazao da je u vrijeme zaključenja spornog ugovora na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te da ona predstavlja relevantno materijalno pravo u konkretnoj pravnoj stvari.

Stoga apelant i tuženi nisu mogli ugovoriti da apelantu, pored mjesečne nagrade u paušalnom iznosu (propisane članom 38. Tarife), pripada i nagrada u iznosu koji tuženom dosudi sud u uspješno okončanom postupku.

Treća odluka na koju vrijedi skrenuti pažnju odnosi se na postupak koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda kojim je apelant proglašen odgovornim zbog prekršaja iz Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u BiH.

Kantonalni sud je u obrazloženju ukazao da je prvostepeni sud na temelju iskaza saslušanih svjedoka i uvidom u fotografije s lica mjesta pravilno utvrdio da je apelant svoje vozilo parkirao na mjesto koje je horizontalnom i vertikalnom signalizacijom označeno za osobe s invaliditetom.

Pri tome, činjenica da je horizontalna signalizacija iscrtana bijelom a ne žutom bojom, na šta je apelant ukazivao, ne mijenja činjenični opis radnje izvršenja, niti isključuje postojanje prekršaja koji je apelant počinio.

Ustavni sud je također donio veliki broj odluka kojima su apelacije odbačene zbog razloga iz člana 18. Pravila Ustavnog suda, kojim su propisane različite osnove nedopustivosti apelacija (Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, protekao rok za podnošenje apelacije, apelaciju podnijela neovlaštena osoba - nema posebne punomoći, izmijenjene pravne okolnosti, apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom, apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, apelacija preuranjena i dr. razlozi).

Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će objavljene na internet stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i dostavljene apelantima najkasnije u roku od mjesec dana od njihovog donošenja.