Program je realizovan uz direktnu podršku članova američkog Kongresa čijim angažmanom je ustupljen prostor historijske Kennedy Caucus Room.

Prisutnima se obratio i direktor Memorijalnog centra u Potočarima Emir Suljagić.

- Nisam trebao biti ovdje danas, ali evo me. Moje prisustvo ovdje je svjedočanstvo ne meni samom, već volji naroda da preživi. Događaji iz jula 1995. godine i dalje bolno odjekuju u našoj zajednici - preko 8.000 nevinih života izgubljenih u Srebrenici za samo pet dana u julu 1995. godine, nakon trogodišnje opsade, masovnog i sistematskog nasilja - oštar podsjetnik na dubinu ljudske okrutnosti. Bio je to napad na postojanje našeg naroda na svim frontovima: političkom, ekonomskom, moralnom, kulturnom i biološkom. Za mene i moju generaciju Bošnjaka, ovo nije samo poglavlje u historiji, već duboko lična priča o preživljavanju. Kao sedamnaestogodišnji dječak, bježao sam od terora i razaranja koja su nanijela mojoj zemlji, mom gradu i mojoj porodici 1992. godine. Dok sam imao sreću da izbjegnem taj užas, moja porodica i ja nismo mogli pobjeći od same Srebrenice. Ali napustili smo svoje domove i došli u Srebrenicu ne da bismo napustili nadu, već da bismo preživjeli - rekao je Suljagić.

Dodao je da je tokom opsade Srebrenica stajala kao simbol nade, otpora i žrtve.

- Oni koji su preživjeli početne valove onoga što se često naziva 'etničkim čišćenjem' pronašli su utočište u Srebrenici, držeći se nade i života uprkos nemogućim okolnostima. Čak i u julu 1995. godine, naši životi nisu bili poklonjeni od strane nikoga; borili smo se, pružali otpor, dokumentovali i čuvali svoja sjećanja. Razumjeli smo da su naši glasovi, naše priče i naše prisustvo važni. Moj opstanak je dijelom bio posljedica nekoliko engleskih riječi koje sam govorio - manje sam naučio u školi, a više gledajući MTV i NBA prenose krajem osamdesetih, dok se Berlinski zid počeo rušiti. Nevjerovatan izvor veze, ali ključan. Tokom posljednjih dana, bio sam među rijetkim bošnjačkim civilima koji su ostali u bazi UN-a u Srebrenici. Dok su neki pripadnici UN-a raspravljali o našoj sudbini, dva američka oficira UN-a su svojim odlučnim postupcima na kraju spasila moj život - prisjetio se Suljagić.

Ključno je priznati, ističe, da je neumoljiva potraga za pravdom za Srebrenicu, uglavnom kroz međunarodne pravosudne mehanizme, značajno napredovala zahvaljujući podršci SAD-a.

Doprinosi Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) odigrali su ključnu ulogu u privođenju nekih od ključnih počinilaca pravdi.

- Lično, želim da odam priznanje kontinuiranoj pomoći pruženoj povratnicima i raseljenim osobama u domovima u Srebrenici i drugim mjestima - od kojih se mnogi još uvijek bore s traumom u okruženju koje je, blago rečeno, manje nego gostoljubivo. Prisustvo američkih vojnika i mirovnih snaga u istočnoj Bosni pomoglo je u ispravljanju nekih nepravdi i stvaranju puta ka obnovi života uništenih nasiljem. Na kraju, odajmo počast onima koji su stradali potvrđujući našu kolektivnu posvećenost pravdi, miru i ljudskom dostojanstvu. Sa saveznicima poput Sjedinjenih Američkih Država, nastavit ćemo se boriti protiv nekažnjivosti i ravnodušnosti, radeći na budućnosti utemeljenoj na sjećanju i pravdi - poručio je Suljagić.

Prisutnima su se obratili i senatorka Jeanne Shaheen, kongresmeni Mike Turner, Jake Auchincloss i Wesley Bell, Ambasador BiH u SAD-u, Sven Alkalaj, direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić, muftija islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike Sabahudin ef. Ceman, te izvršna direktorica KBSA Selma Porča. Moderator ceremonije je bila Lejla Pekarić, a program je otvoren izvođenjem himne mlade violinistkinje Ume Čizmić i performansom Srebreničkog inferna u izvedbi mlade Ajle Bajrami.

Programu su prisustvovali predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti SAD-a, strane diplomate, te predstavnici međunarodnih organizacija u Vašingtonu. Komemoraciju su svojim prisustvom uveličali predstavnici bošnjackih vijeća iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Sjeverne Makedonije, predvođeni predsjednikom Matičnog društva bošnjačkih vijeća, Suljom Mustafićem.

Među prisutnima su se nalazili i brojni predstavnici Bošnjačko-američke zajednice koji su došli iz svih krajeva SAD-a da pruže podršku ovom programu.

- Prije trideset godina, Bošnjaci su bili meta genocida - rekla je Selma Porča i naglasila "umjesto da budemo izbrisani, danas smo se okupili u prostorijama američkog Senata ne kao žrtve, već kao aktivni i uspješni članovi američkog društva."