Njegov odlazak nije samo gubitak za medicinsku struku, već praznina u srcima svih onih koje je dotakao, kojima je posvetio svoj život, piše Hayat.

Profesor Solaković bio je rijedak biser, čovjek koji je volio ljude i život iznad svega. Svaki ljudski život smatrao je najvećom dragocjenošću, borio se za njega nesebično i s ljubavlju. Njegov život bio je istinski posvećen svima: pacijentima, prijateljima, gledateljima. 

Kao vrstan hirurg, šef Klinike za vaskularnu hirurgiju u Sarajevu (KCUS) i osnivač privatne klinike "Dr. Solaković", ostavio je neizbrisiv trag. Njegova stručnost bila je neupitna, a o njoj će zauvijek svjedočiti hiljade spašenih života, vraćenih u normalne tokove.

Poseban ponos profesora Solakovića bio je njegov doprinos osnivanju ratne bolnice u Sarajevu 1992. godine. U vremenima kada je život bio najugroženiji, on je bio tu, boreći se za svaki dah, za svaku nadu. Bio je profesor koji je nesebično prenosio znanje, dijeleći ga s generacijama mladih ljekara, oblikujući budućnost medicine u Bosni i Hercegovini.

Rođen je 1954. u Sarajevu. Osnovnu i srednju školu te Medicinski fakultet je završio u Sarajevu dok je specijalizaciju iz kardiohirurgije završio u Njemačkoj.

Danas je BiH ostala bez velikog čovjeka, bez insana. Njegov odlazak ostavlja ogromnu prazninu, ali sjećanje na njegovu dobrotu, stručnost i posvećenost živjet će vječno.

(Sead M.)