- Hvala vam što ste me prepoznali kao nekoga ko daje male doprinose da se ne zaboravi, ali i da se nauči – šta se stvarno dogodilo u Srebrenici - poručila je Kosor.

Govoreći o atmosferi u Potočarima nakon dženaze, Kosor je povukla paralelu s Vukovarom. 

- Kao i u Vukovaru, nakon masovnih dolazaka, sve utihne. To govori o našem odnosu prema historiji. Ovakvi trenuci ne smiju biti samo godišnjice, već trajna borba za istinu - kazala je.

Najavila je i da će lično posjetiti Srebrenicu, ali ne na dan godišnjice, već u tišini, bez kamera i bez govora.

Kosor je upozorila i na propuste koje je načinila međunarodna zajednica. 

- Da je svijet reagovao 1991. u Vukovaru, 1995. se ne bi dogodila Srebrenica. U oba slučaja, svijet je nijemo posmatrao. I danas gledamo isto – primjer je Gaza. Ako ne učimo iz historije, zločini će se ponavljati - navela je.

Posebno je istakla riječi predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen i visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), koji su priznali da "1995. nisu intervenirali". 

- To više nije dovoljno. Takve izjave moraju imati težinu – danas, kada umiru djeca u Gazi, ponovo gledamo isto licemjerje - rekla je Kosor.

Osvrnula se i na rezoluciju Ujedinjenih nacija o Srebrenici. „To je deklarativni čin koji podsjeća svijet na ono što se dogodilo. No, bez političke volje, bez konkretne akcije, sve to se za mjesec dana zaboravi“, istakla je.

Dodala je i da rezolucije ne bi bilo bez angažmana ambasadora Zlatka Lagumdžije. 

- Njegova uloga bila je ključna. Da njega nije bilo – pitanje je bi li rezolucije uopšte bilo - rekla je.

Govoreći o pitanju nestalih, Kosor je podsjetila: "Kao što smo vidjeli i u Vukovaru, zločinci su skrivali tijela i premještali grobnice. Ta potraga, nažalost, može trajati u nedogled."

- Mi koji znamo istinu – imamo odgovornost da je branimo. Ne jednom godišnje, već svaki dan - zaključila je Kosor.