Prodaja povrća iz plasteničke proizvodnje na području Bosne i Hercegovine sve se više dijeli na dvije kategorije – ono što ide na pijace i ono što se koristi za kućne potrebe. Iako se domaći proizvođači ponose vlastitim uzgojem, sve češće se suočavamo s paradoksima – od izbjegavanja uvoznog luka, kojeg smatraju štetnim, do korištenja hemikalija koje sami primjenjuju na povrću i malinama, iako su dokazano kancerogene.
Prema riječima pojedinih proizvođača, uvozni luk iz određenih zemalja “ne žele ni pogledati”, uz obrazloženje da je tretiran supstancama koje mogu izazvati rak. Međutim, kada je riječ o domaćoj plasteničkoj proizvodnji, neki priznaju da povrće, a posebno maline, prskaju sredstvima koja sadrže slične ili čak identične kancerogene hemikalije.
„Za pijacu ide jedno, a za nas drugo. Znamo kada zadnji put prskamo ono što ćemo sami jesti, a ono za prodaju mora izgledati lijepo i dugo da traje“, kaže jedan prodavač na pijaci u Sarajevu.
Ovakva praksa, iako nije nova, sve više zabrinjava potrošače koji vjeruju da kupovinom domaćih proizvoda biraju zdraviju opciju. Istovremeno, nedostatak nadzora i jasnih regulativa o dozvoljenim sredstvima za zaštitu bilja ostavlja prostor za zloupotrebe koje mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje građana.
I ranije su stručnjaci upozoravali da dugotrajna izloženost hemikalijama koje se koriste u poljoprivredi, bilo kroz konzumaciju voća i povrća ili kontakt s prerađenim proizvodima, može povećati rizik od različitih bolesti, uključujući i maligna oboljenja. Jer zdravlje potrošača ne bi smjelo biti manje važno od izgleda povrća na štandu.