- Na današnji dan, prije 33 godine lokalne srpske vojno-policijske snage odvele su mog oca sa radne obaveze, utjerale ga u kamion i poslale u smrt na bihaćko ratište. Sve u jednom danu!

Ubijen je čovjek koji je znao da slika, da piše, da vrši kompleksne matematičke proračune. Ubijen je čovjek koji je u mom gradu stvorio telekomunikacionu centralu. 

Ali još više, ubijen je otac, suprug, sin-predivna osoba koja je vaspitala nas, njegovu djecu da budu ljudi. 

Nakon rata, tužili smo RS i dobili, sjećam se, po 3800 maraka. Eto toliko je tom RS-u vrijedila glava mog oca.

A trebala im je mrtva, kako bi se u mom Bosanskom Petrovcu pokrenuo mehanizam rata, osvete i etničkog čišćenja. I još više, čovjek koji je “oženio Hrvaticu”, kome su najbolji prijatelji bili Mugdim i Asim, nije trebao da živi. Ne u njihovom svijetu!

Često idem na očev grob, odavno sam stariji na ovom svijetu od njega, pa mu pričam o unucima, pričam mu o stvarnosti, koja svjetlija postala nije. Od prije par godina mu se pridružila majka…

I bila bi ovo tužna priča, podsjećanje nagriženo tek nostalgijom da nije Miloradovog i Milkinog naslijeđa u djeci i unučadima. 

Odgojili ste ljude i hvala vam na tome! - napisao je Bursać.