Govoreći o pitanju državne imovine, Cero je naglasio da ta priča ne seže samo od Dejtonskog mirovnog sporazuma već i prije 1990-ih.

Cero napominje da je usklađivanjem Ustava Republike srpske sa Dejtonskim mirovnim sporazumom izbrisana riječ „državna“ imovina pa je postala imovina Rs.

„To je radna agenda uvođenja entiteta Rs u kapacitet države, a koji je pretpostavka za njeno odvajanje, bilo da je to grubom secesijom ili se radi o pripremama za disoluciju“, navodi Cero.

Iako se pitanje državne imovine dinamiziralo proteklih godina, do danas nije riješeno.

„Ova dinamika koja je reaktuelizirala pitanje državne imovine ima namjeru rješavanja tog pitanja.

Uporedo uoči sjednice VS UN u svom izvještaju visoki predstavnik Christian Schmidt je u jednom dobrom dijelu spomenuo državnu imoviu i za mene neočekivano, unio neke nove postavke u njeno rješavanje. Visoki predstavnik prepoznaje da jedan entitet ne poštuje zakone i unatoč presudama Ustavnog suda BiH koje osujećuju zakone koji se dotiču nepokretne imovine unutar entiteta zanemaruje, djeluje i knjiži imovinu. Cjelokupna imovina je RUGIP-u upisana na titulara Rs.

Visoki predstavnik u jednoj sofisticiranoj elaboraciji kaže da trpi Federacija zbog Zakona o zabrani raposlaganja državnom imovinom te bi bilo nužno relaksirati to stanje, na način što bi se ništavnost prestala tumačiti uz alibi investicija, autocesta, javnih dobara“, navodi Cero.

On pojašnjava da Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom iz 2005. godine je uslijedio kao garant provođenja sukcesije.

„Namjere i ciljevi su da se ohrabre ratne agende na neratni način i pokušati ostvariti iste. Prema paralelnim i specijalnim odnosima Rs i Srbija su 2006. godine napravili sporazum o korištenju tih odnosa i u tom sporazumu se nalazi i sukcesija, denacionalizacija i restitucija, i konzumirana su ona prava koja pripadaju Bosni i Hercegovini. Uspostavom paralelnih veza ovi sporazumi su sadržavali elemente neustavnosti i koji zadiru u suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Nedjelovanje je ohrabrivalo cijelu tu priču koja je eskalirala srpskim svetom. Srpski svet nije ništa drugo nego proširenje Velike Srbije koje podrazumijeva Rs kao sastavnicu. Tih 47 tačaka srpskog sveta se u velikoj mjeri odnose na BiH i djelovanje međunarodne zajednice i unutrašnjih političkih igrača je moralo biti intenzivnije u osporavanju njegove uspostave. Ukoliko bi se nastavio ovim intenzitetom mogao bi taj projekat polučiti rezultat puno prije nego što mislimo“, kaže Cero.

Predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović u svom uvodnom izlaganju pojasnio je termin gruntocid.

"Gospodin Cero je uveo u javni diskurs, koliko mi je poznato, pojam gruntocida kao posljednjeg čina genocida. Gruntocid je zadnja ovjera počinjenog a i presuđenog genocida. Nikakvo bacanje prašine u oči domaćoj i internacionalnoj javnosti kao i relevantnim političkim strukturama neće prikriti stvarni cilj – da se ratni ciljevi genocida potvrde kroz kontrolu nad teritorijom i imovinom, odnosno podjelom i pripajanje dijelova bosanske teritorije Srbiji i Hrvatskoj. Svako rješenje koje bi legalizacijom otete zemlje i imovine u korist onih koji su genocid proveli nailazi i mora naići na jasan otpor. Tim prije što smo iskusili otimačinu i pljačku imovine u posljednjih stotinu i više godina od raznih režima koji su se sukcesivno mijenjali, ali nisu odustajali od gruntocida kao instrumenta promjena demografske i etničke strukture. I etnonacionalističkog proširenja teritorije zarad velikodržavnih aspiracija. Uvijek, dakle, brutalnom silom i nepravdom, kao što se to čini i danas", navodi Kulenović.

On ističe da je genocid zaustavljen - ali nije poništen. Niti su ukinute političke, institucionalne i moralne posljedice zločina.

"Njegovi politički ciljevi lutaju u mirnodopskom ruhu zakona i administracije. “Gruntocid” je termin koji bolno precizno opisuje tu pojavu: pokušaj da se putem papira i katastra ostvare snovi ratnih stratega i ekspanzionističkih politika. Hoće li u tome uspjeti? To zavisi od otpora društva unutar BiH i principijelnosti internacionalne zajednice. Uz Schmidtovo, i ne samo Schmidtovo popuštanje pred ucjenama secesije, kratkoročnim interesima inozemnih korporacija i pohlepom za mineralima, moglo bi se desiti da genocid zaista bude ovjeren gruntocidom. Tiho, na zemlji natopljenoj krvlju nevinih i diskiminacijom preživjelih. Politika stabilokratije, očuvanja status quoa, betoniranja politike jedna država, dva entiteta, tri konstitutiva naroda, kako smo čuti na posljednjoj sjednici Vijeća sigurnosti u govoru predstavnice SAD i nekih drugih važnih učesnika, ne daju razlog za optimizam.

No, ako građanske i državotvorne snage, uz podršku istinski posvećenih internacionalnih aktera, kojih ipak ima i treba ih aktivno tražiti, istraju na vladavini prava, BiH može osujetiti ovaj “nedovršeni gruntovni rat” protiv svoje državnosti.

Naš zadatak je da se to ne dogodi — da gruntocid ostane samo riječ upozorenja, a ne presuda našoj državnosti.

U tom slučaju, gruntocid će ostati samo opomena iz naše javne rasprave, a ne mračna stvarnost naše budućnosti. Naš zadatak je da se to ne dogodi. Bosna i Hercegovina bi time, simbolično rečeno, dobila ili izgubila ne samo rodni list kao država, nego i vlasnički list na svoju teritoriju – što joj i po pravu i po pravdi pripada", ističe Kulenović.

(NAP)