Šabanov kum, Slobodan Bobi Stojadinović, koji je s njima proveo posljednje sate, godinama nije imao snage da govori o kobnom danu.

Kako kaže i dan danas do detalja pamti šta se događalo u automobilu u kojem je bio sa Šaulićem i Mirzom.

"Rekao sam sebi da ništa ne govorim i da pokušam da zaspim i to mi je i spasilo život. Ja sam zaspao za pet minuta. Probudio sam se, ne mogu da objasnim taj doživljaj... Ja se budim pored vozača, u šoku i nešto žvačem, a zapravo zube koje sam izlomio sam žvakao u ustima. Meni lijepo, nešto žvačem, vidim puno stakla, krv po meni. Nisam svjestan jer sam bio u čudnom stanju. Ali onaj trenutak kroz koji sam prošao, ono padanje, pa mi se pojavljuje neka svjetlost", prisjetio se pjevačev kum, a potom nastavio:

"U jednom trenutku hoću da se nasmijem, pa onda padam u neki ponor, dubinu, sivilo. Pa nemam vazduha, ne mogu da dišem. Otvorim oči i gledam pored sebe. Vidim Mirsu koji sjedi u svom sjedištu rukama na dole i glavom povijenom. I onaj zvuk koji nikada ne mogu da zaboravim, ono teško disanje i dan danas mi je tu negdje u glavi. On je jedva disao. Uplašio sam se, mislim da spava, ponovo padam u nesvijest...", nastavlja Slobodan.

Dolaska doktora se kako kaže sjeća kroz maglu.

"Ponovo me neko budi, udara me. Gledam, otvaram oči. Pitaju me kako se zovem, a ja ništa ne znam. Pričali su mi doktori da je on mene pokušao da izvuče... On je izašao napolje, čekao je doktore. Doktori su došli, on se držao za vrat i samo je rekao 'Boli, boli'. Doktori su ga pregledali, mjerili mu pritisak i ustanovili da mu pritisak pada. Gledaju da li ima neku povredu, nema ništa. Znali su da je to unutrašnje krvarenje. Odmah su pozvali helikopter, dali su mu injekciju da ga smire, da mu ne bi srce od straha kucalo brže. Stavili su ga na nosila, ubacili u helikopter i odveli u bolnicu", ispričao je za Grand.